U Vijećnici Banskog dvora u Banjaluci sinoć je promovisana zbirke pjesama “Ljubav, samoća, tišina” autora Gorana Vukojevića, Miroslava Gojkovića i Steve Grabovca.
Sa pjesnicima je razgovarala Tanja Stupar Trifunović, a ovo književno veče održano je u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ".
Sva trojica autora zbirke rođena su u drugoj polovini 1970-ih u Slavonskom Brodu, pa je ova knjiga na neki način inspirisana njihovim prijateljstvom u ratnim i poratnim danima.
"Prvi, gornji sloj teksta je taj da smo za vrijeme aprilskih tišina iz prošle godine, znači posebnog stanja u našim životima, svih nas, pa i planete, sve trojica počeli baš mnogo da pišemo. Prvo smo razmjenjivali tekstove preko interneta, a sjećam se tačno jednog trenutka kada smo Stevo i ja sjedili na sedmom spratu u Boriku i gledali panoramu Banjaluke, razgovarali o pjesmama i čitali ih jedan drugom... Ja sam u nekom momentu predložio da napravimo knjigu... Ako ste čitali zbirku primjetićete da se neki Stevin stih naslanja na moj, ili da se neki moj naslanja na Goranov, i sve se to jako lijepo prepliće, to je taj neki prvi sloj knjige...
A drugi sloj, koji je mnogo važniji je da sve trojica dolazimo iz mjesta iz kojeg je počeo rat 3. marta '92 godine, gdje je bilo devet logora, gdje je 95 posto srpskih kuća popaljeno ili srušeno, da je čitavo ljeto '92 Brod gorio. A onda, kada su se Srbi vratili u Brod, sa svih muslimanskih i hrvatskih kuća su poskidali krovove, vrata i prozore, i stavljali na svoje kuće. Mi smo tu živjeli, bilo je mnogo zločina...
To je kontekst koji je mnogo važniji, a ono što nas ujedinjuje, ne u nekom patetičnom smislu, je naše prijateljstvo i ljubav. Te dvije stvari jesu nešto što je jedino vrijedno, sve ostalo brzo prođe. Ono što sam ja razmijenio sa njima dvojicom u proteklih 20-30 godina, mislim da sam zbog toga sretan čovjek, ili barem sretniji nego što bih bio da nisam. To je taj drugi kontekst, mnogo važniji od te neke prve slike", rekao je sinoć na promociji Miroslav Gojković.
Goran Vukojević kaže da je naslov "Ljubav, samoća, tišina" došao spontano sam od sebe:
"Ljubav se najviše isijava kod Miroslava, u njegovoj poeziji, kod Steve je samoća, a moja je tišina. Iako ima ljubavi, samoće i tišine kod svih nas. Rekao bih nešto i što se tiče prijateljstva - na primjer, dičenje nacionalnošću je dičenje nečim na šta nisi mogao uticati, veća je fora navijati za neki klub, jer to izabereš. A prijatelje biraš - kad svo lišće otpadne, ostanu grane, ostane korijen. Prijateljstvo je oblik ljubavi, to je nešto što ima mjeru, sa bližnjima se posvađate, zakrvite, a sa prijateljima je to nekako uzvišenije, to vam je rodbina koju ste sami izabrali..."
Stevo Grabovac složio se da je prijateljstvo odigralo veliku ulogu u nastanku ove knjige. Naveo je i da ne bi sa bilo kim drugim razmišljao da se upušta u tako nešto...
"Interesantno je, dok je trajao sam taj proces, dok smo razmjenjivali pjesme putem poruka, nisam imao predstavu da će se ta knjiga ikada pojaviti. A, kada je konačno knjiga objavljena, osjetio sam lično veliko rasterećenje, smirenje samim sa sobom. Nisam se tako osjećao ni kada sam svoj prvi roman objavio. To je jednostavno nešto što je trebalo da se ispuni..."
Zbog trenutne epidemiološke situacije broj mjesta na promociji bio je ograničen, ali i pored toga, u Vijećnici Banskog dvora sinoć se okupio značajan broj ljubitelja književnosti...