Glumac Ljubomir Bandović (46) je jedan od markantnijih ličnosti na srpskoj glumačkoj sceni sa karijerom obilježenom ulogama u mnogim hit serijama i filmovima. U intervjuu za Mondo pričao je o glumi u svijetu hiperprodukcije, o pozorištu, ali i novoj seriji "Koža".
Bandović je glumio u serijama kao što su "Vratiće se rode", "Crni Gruja", "Moj rođak sa sela", "Južni vetar", "Naša mala klinika", "Ubice moga oca", "Advokado" i filmovima "Otac", "Hotel Beograd", "U ime naroda", "Vojna akademija", "Sveti Georgije ubiva aždahu"...
Bandović je dio glumačke ekipe serije "Koža", trećeg dijela trilogije reditelja Saše Hajdukovića i scenariste Nikole Kolje Pejakovića, čija je radnja, kao i u prethodnima ("Meso" i "Kosti") smještena u Banjaluci.
- Možete li nam približiti lik koji tumačite u seriji "Koža" i reći nešto više o samom projektu? Da li smatrate da može da ponovi uspjeh prethodna dva dijela?
Igram izvjesnog Gojka, kontroverznog biznismena, čovjeka kome su oči veće od trbuha. I ovaj projekat će biti značajan kao i prethodna dva. Čini mi se da je Koža, na papiru, kao scenario, možda jača od "Mesa" i "Kostiju".
- Već nekoliko puta sarađujete sa Koljom Pejakovićem, kakva iskustva nosite?
Biti Koljin savremenik je velika sreća, a biti izabran velika privilegija.
- Da li je Banjaluka serijama "Kosti", "Meso", pa sada i trećim dijelom "Koža", pokazala da ima potencijala za mnogo više? Jeste li ste očekivali da će "Kosti" da dobiju dosta pozitivnih kritika i kakva je saradnja sa banjalučkim glumcima?
Nije me iznenadio uspjeh prethodnih serijala. Banjaluka u svemu pokazuje potencijal velikog i ozbiljnog grada. Imao sam priliku da upoznam i studente glume i nosim pozitivne utiske sa tih druženja.
Banjalučki glumci su možda uskraćeni za minutažu pred kamerama, ali i to polako prestaje da bude problem. Pozorište je glumcu dom i hram. A banjalučka pozorišta su puna.
- Vi ste glumac koji je u višedecenijskoj karijeri imao raznovrsan spektar uloga, od komedija do krimi serija. Da li postoji neka uloga po kojoj mislite da Vas najviše prepoznaju i pamte?
Skoro sam razmišljao koliko mi je drago što ljudi koji vole moj rad imaju svako svoj omiljeni lik koji sam tumačio. Mnogi vole i moje pozorišne uloge.
- Nekako stičemo utisak da serije uzimaju primat nad filmovima na svjetskoj sceni, ne samo kod nas. Kako jedan glumac može da izgradi ime i karijeru u svijetu ovakve hiperprodukcije? Da li je mladim glumcima sada teže nego što je to bilo kada ste vi počinjali?
Karijera je jedna. Medija ima više. Društvene okolnosti diriguju koji medij je najgledaniji i najisplatljiviji. Mladima je uvijek teško, u bilo kojim vremenima. Osvajanje samopouzdanja je za glumca nesvršen proces.
- Da li stižete od svih serijskih i filmskih projekata da se posvetite pozorištu? Gdje se osjećate “ugodnije” dok radite?
Naravno. Pozorište je esencija mog posla i neću ga se odreći nikada. Imam 11 živih naslova trenutno.
- Bili ste i ranije gost u Banjaluci. Da li možete da izdvojite nekoliko utisaka o našem gradu?
Grad dostojan čovjeka, u kome ljudi žive jedni sa drugima, ili se makar trude. Mi u Beogradu odavno živimo jedni uprkos drugima.
(MONDO)