Domišljat navijač na jednoj zgradi u Banjoj Luci napisao je grafit „U životu je važno biti Boracˮ.
(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)
Tako je samo jednom rečenicom, vjerovatno toga nesvjestan, pokazao koliko su jezik i sport duboko povezani i kako se jednom naizgled jednostavnom jezičkom bravurom može poslati veoma snažna poruka.
Najvažnija karakteristika te poruke je njena univerzalnost – iako ne prate fudbal, dobro je razumiju svi govornici jer im je dovoljno da znaju dvije osnovne informacije: da je „Boracˮ naziv poznatog sportskog kluba i da je „nikada ne treba odustajatiˮ važan životni moto.
Jeste li juče na vijestima čuli da je neki političar opet promijenio dres i prešao u drugu partiju, da li se sjećate da vam je šefica rekla da konačno preuzmete odgovornost i da ne prebacujete lopticu na druge, da li su vam roditelji govorili da ne trčite pred rudu i da uvijek prvo skočite pa kažete hop? Imate li novogodišnji cilj? Ako redovno čitate novine, zasigurno znate ko su u vašem gradu ključni politički igrači. Ukoliko poštujete ferplej, nikad ne udarate nisko, znate da je život utakmica, dobro se snalazite kad se u nekom odnosu promijene pravila igre. Pod uslovom da imate važan zadatak, znate da se greška u koracima ne prašta, a čak i ako ste često u pravu, ipak povremeno morate spustiti loptu. Možda vam je jutros dijete reklo da trenirate strogoću a popodne ste nekoga ni krivog ni dužnog slatko zabili u (psovka!). Jeste li od onih koji misle da ko gubi, ima pravo da se ljuti? Kad se s nekim upoznajete, da li držite gard ili ste opušteni, da li ste tajanstveni ili su vam sve karte otvorene, da li u svađi napadate ili ste u defanzivi?
U našem jeziku se sportski termini koriste veoma često, i to ne samo u rječniku sportskih komentatora ili na utakmicama. Ove izraze slušamo na ulici, čitamo u novinama, svakodnevno koristimo i sami a da toga nismo svjesni. Jednako se njima služe pasionirani navijači, ali i potpuni amateri. Jedna od najpoznatijih jezičkih teorija kaže da je svagdašnja ljudska potreba da stvari oko sebe pojednostavljuje, skladišti u pamćenju i potom prenosi na druge govornike i svoje potomke. Pošto je u pitanju univerzalna osobina jezika, ona je karakteristika svih društava, pa je sportski rječnik veoma rasprostranjen u svim svjetskim jezicima, s tim da će neke zajednice imati više fraza povezanih sa kriketom ili šahom dok će drugi usvajati tenisku terminologiju.
Najvažnija osobina ove jezičke pojave jeste da je potpuno spontana. Dakle, ne priprema se unaprijed, nema određeni kontekst u kome se upotrebljava, nije odlika samo jednog stila već se prostire širom različitih registara. Međutim, to ne znači da nije motivisana, odnosno postoje veoma opravdani razlozi za upotrebu ovakvih riječi. Prvi je već pomenuti – da ljudi teže uopštavanju pojava koje ih okružuju, njihovoj sistematizaciji i uprošćavanju. Potom, imaju potrebu da jedno iskustvo objasne drugim, odnosno da već poznate i naučene stvari preslikavaju na nove situacije. Razmišljajući i govoreći analoški, kolektivno ljudsko znanje skuplja se u jedan stabilan i svima dostupan sistem. Naposljetku, javlja se princip ekonomičnosti, tj. želja da se ono što bi se inače raspredalo satima kaže što brže, jednostavnije i – najvažnije – što razumljivije našem sagovorniku. Pogotovo je snažan njen efekat ako sagovornik nije ravnopravan već se pojavljuje kao publika kojoj je potrebno što brže, što bolje, što efikasnije i što uspješnije poslati određenu poruku.
Budući veoma rasprostranjena, ova pojava vrlo je pogodna i za manipulaciju, često se koristi u propagandne ili političke svrhe, da privuče pažnju, da se približi glasačima, da proda neki proizvod. Otuda se na mnogim reklamama nalaze upravo ovakve poruke, stranački slogani obiluju sportskim terminima, a tek su političke debate prava takmičarska poslastica.
Postoje i neke veoma uspješno iskorištene metafore, kao što su „Ljubav u zaleđuˮ – naziv koji u jednom sportskom pojmu sadrži cjelokupnu radnju serije, naziv političke partije bivšeg italijanskog premijera Berluskonija „Forza Italiaˮ, direktno preuzet iz fudbalskog žargona, koji mu je donio pobjedu na izborima ili gore navedena navijačka poruka. Moglo bi se o uspješnim i inovativnim sportsko-jezičkim dosjetkama raspredati još ali sudija, sviraj kraj!
(MONDO)