Ne tako davno, 29. novembar bio je veliki praznik. Slavio se Dan republike, a cijela Jugoslavija je pjevala istu pjesmu...
Cijelih šest decenija, 29. novembar, dan kada je u Jajcu 1943. stvorena nova Jugoslavija, bio je najveći državni praznik. Proslavljao se dva neradna dana, a još ako bi se desilo da “pada” u četvrtak… eto mini odmora za sav zaposleni radnički narod širom “velike Juge”.
Dan Republike je obilježavao godišnjicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a 29. novembra 1943. kada su predstavnici partizanskog pokreta otpora proglasili federalno uređenje Jugoslavije sastavljene od šest republika i ustavotvornu skupštinu FNRJ 29. novembra 1945. Poništene su odluke jugoslovenske vlade u izgnanstvu, a kralju Petru Drugom Karađorđeviću zabranjen je povratak u zemlju.
Sve ovo je prilično poznato. Zato je ovo priča o jednoj pjesmi - pjesmi koja je obilježila živote dobrog dijela Jugoslovena jer - “Od Vardara pa do Triglava” pjevalo se baš tako - Od Vardara pa do Triglava.
Pjesma se zapravo zove “Jugoslavijo”, ali je postala daleko poznatija po prvom stihu “Od Vardara pa do Triglava”.
Kompozitor i izvođač pjesme Danilo Živković je u saradnji sa tekstopiscem Milutinom Popovićem Zaharom 1974. snimio pjesmu u sedamosminskom ritmu i sa prizvukom melodija iz Makedonije koja slavi jedinstvo i istoriju Jugoslavije.
Radni naziv kompozicije Danila Živkovića je bio “Makedonijo”, ali nakon što je Živković vidio tekst pjesme “Jugoslavijo” koju je Zahar namjeravao da pošalje na konkurs NIN-a za rodoljubnu pjesmu, uočio je da se tekst metrikom uklapa u melodiju njegove kompozicije i umetnici su je spojili.
Pjesma je ponuđena “Jugotonu” i snimljena kao ploča, a onda se dogodilo nešto neočekivano - Republička komisija za kulturu SR Hrvatske je ploču 1974. oporezovala! To je u praksi značilo da svako ko je emituje mora dodatno da plati porez na nju.
Obrazloženje je bilo da se u pjesmi potenciraju “zastarjeli elementi prošlosti naroda Jugoslavije”. U pjesmi se pominje ratar i pastir, a komisija je smatrala da bi trebalo pomenuti radnika u fabrici za mašinom.
I tako je ploča stajala godinama sa oznakom “ne emitovati”.
Godine 1980. pesma je “rehabilitovana”. Ponovo je snimljena za Jugoton uz vokalnu pratnju Kulturno umjetničkog društva Gradimir i ubrzo se našla u etru radio stanica i na repertoaru mnogih horova, ansambla i interpretatora. Bio je to presedan koji se nikada do tada nije dogodio sa jednom novokomponovanom pjesmom.
Publika u zemlji odlično je prihvatila pjesmu, a pročula se i van granica Jugoslavije gdje su počeli da je obožavaju Jugosloveni “gastarbajteri” na privremenom radu u inostranstvu.
Postojao je čak i predlog da “Od vardara pa do Triglava” postane himna Jugoslavije.