Kultura

"Handke i Andrić spojili disciplinu katolika i emocionalnost pravoslavlja"

Autor mondo.ba/SRNA

Srpski režiser Emir Kusturica rekao je da to što je Peter Handke dobio Nobelovu nagradu najbolje potvrđuje ideju kako nikada ne treba priznati nezavisno Kosovo, ocjenjujući da je Kosovo i Metohija "postalo evropsko utočište Svevišnjeg".

Kusturica je na predavanju, održanom sinoć u Andrićgradu, o temi "Peter Handke-apostol istine" istakao da je u povezanosti Srba sa Handkeom posredovalo čudo i da u toj vezi stoji istina o postojanju koje je samo po sebi veliko čudo isprepleteno surovom istorijskom realnošću, nepovoljnom geografijom, ali i velikim individualnim i kolektivnim dometima".

"Nobelov komitet, kako i sam autor kaže, izveo je dokaze o njegovoj nevinosti, znači da je bio na listi krivih samo zbog toga što je mislio drugačije i što se izražavao drugačije o istoj temi koja je bila ideologizovana. Pred nama je dug put da svoju nevinost dokažemo, ali moramo da je dokazujemo. Mi smo u Handkeu pronašli svog arheologa", istakao je Kusturica na predavanju u Andrićevom institutu, čiji je direktor.

Prema njegovim riječima, u Handkeovoj literaturi su likovi kod kojih je izveden transfer normalnosti u sferu zaokupljenosti racionalnošću.

"U svojoj literaturi veliki pisac koncipirao je puteve naše sudbine preko istine da samo mali dio mozga čini razum, a velike površine djeluju kao nepoznato prostranstvo, da bi nauka utvrdila da to čini bazu naše psihičke stabilnosti", naveo je Kusturica.

On je naglasio da razvojni put Petra Handkea upravo po iraciononalnoj osnovi može da se veže za sudbinu srpskog naroda, jer njegova literatura za razliku od Andrićevih ne nastaje na istorijskim frakturama i velikim društvenim promjenama.

"On izmiče svim prepoznatljivim šemama, ali u vremenu gašenja moralnog diskursa koji prati iščezavanje hrišćanske kulture, veliki pisac ne pristaje na krah morala i to je ključna tačka njegovog okretanja prema nama. On zna da je svaka civilizacija nastajala na visokim moralnim načelima", rekao je Kusturica.

On je dodao da je sada svijet podijeljen više nego za vrijeme Hladnog rata, ali da sublimacija Zapada blijedi.

"Devedesetih godina u dvostrukoj agresiji na Bagdad bili smo svjedoci kako su se vojnici zapadne alijanse u toku vojnih dejstava odnosili prema pljački i uništenju artefakata sumerske civilizacije. Na pitanje novinara zašto nisu reagovali na uništenje eksponata jedne od najstarijih civilizacija američki general je odgovorio da to ovog puta nije bio prioritet", naveo je Kusturica.

Prateći svoje srce i upravo oponašajući put krvi Handke je prelazio po 20 kilometara dnevno na teritorijama gdje su živjeli Srbi, a to je na Kosovu i Republici Srpskoj...

Prema njegovim riječima, stvara se novi svijet gdje zaborav igra ogromnu ulogu u takvom redoslijedu prioriteta i vladajućih trendova.

"Ako iz budućnosti vratimo film na prošlost, poslije pretpostavke o pripadnosti najstarijoj civilizaciji, izvjesno je da smo imali snažnu srednjovjekovnu državu i pravno utemeljenu sa pravilima", naglasio je Kusturica.

Direktor Andrićevog instituta je naveo da su se srpske države kretale stranputicama sa jedne strane i vječnom nadom u pravedan život i slobodu druge strane.

Kusturica je ukazao da je područje Kosova i Metohije izgubljeno 1389. godine, ali da je vraćeno vojnom operacijom 1912. godine.

"Ko bi razuman tada rekao kako je moguće poslije 500 godina čuda da se dese i teritorija, koja čini temelje jedne kulture, u Prvom balkanskom ratu da bude vraćena onom kome pripada. Ko bi razuman nešto slično pretpostavio 1830. godine kada je tertitorija oslobođena od Otomanske imperije. Razuman niko, posebno ne oni sa smislom za realnost kakvih je oduvijek bilo, a danas ih ima malo previše", dodao je Kusturica.

On je naveo da je ovo predavanje nastavak ideje da se u gradu posvećenom Ivi Andriću u Andrićevom institutu čuju paralelne istine o životu u srpskim zemljama.

"I da se vrlo često zatvaramo u svoju ljušturu, a da nas onda tipovi kao Peter Handke iznenade istinom da govorimo o Kosovu kao o sebi i da je ta ideja najjača ideja koja nas objedinjuje. Istina da je Handke dobio Nobelovu nagradu najbolje potvrđuje ideju kako nikada ne treba priznati nezavisno Kosovo", istakao je Kusturica.

On je rekao da u čuda prije svega treba vjerovati i tako otvoriti prostor i vrijeme da se ona dešavaju.

"U slučaju Kosova i Handkea vezivno tkivo su nepopustljiva veza naše pravoslavne kulture za individualnost, za čovječnost i najbolji srpski primjer je Petar Handke individualista kao što je bio i Ivo Andrić. Obojica su disciplinu katolika pretvorila u emocionalnost pravoslavlja koji spajaju dvije nespojive krajnosti evropske kulture", naglasio je Kustuirca.

On je rekao da je pisac nesvjesno uspio da pomiri razlike između kultura proisteklih iz zapadno-hrišćanske tradicije i pravoslavne, te da je njegovo djelo izvan religije, a da i sam to ne zna.

"Druga stvar je naša vezanost za Kosovo i Metohiju danas kao kulturni temelj evropskog hrišćanstva koji nije temelj samo srpske kulture. Pretpostavka je da je prateći svoje srce i upravo oponašajući put krvi Handke prelazio po 20 kilometara dnevno na teritorijama gdje su živjeli Srbi, a to je na Kosovu i Republici Srpskoj", naveo je Kusturica.

Prema njegovim riječima, Kosovo i Metohija je postalo evropsko utočište Svevišnjeg.

"Handkeova literatura je lišena istoričnosti, ona ipak atomizira svoje situacije homogenizujući vrijeme i paradokske i neprestano istražuje psihodinamičke procese duše koja je spojena sa neraskidivom vezom autora sa otkrivanjem ljudskih tajni", naglasio je Kusturica.