Ljubav

Šta bi bilo kada bi junakinje iz filma išle kod psihijatra (VIDEO)

Autor Vesna Kerkez

Ukoliko ste gledali film "Mostovi okruga Medison" sigurno se sjećate Meril Strip i Klinta Istvuda i njihove zabranjene ljubavi.

Izvor: YouTube/Screenshot

Frančeska je nakon smrti ostavila djeci pismo u kojem piše o snažnoj ljubavi sa izvjesnim fotografom Robertom Kinkejdom koja je trajala samo par dana, ali joj je promijenila život. Kako bi izgledala psiho analiza...

Šta bi se desilo kada bi neki od likova iz fiktivnog svijeta otišao na terapiju i da li bi njihov život i tok njihove priče izgledao drugačije i – što je još važnije – da li bi bio vrijedan čitanja ili življenja?

Psihološkinja Tamara Obrenović osmotrila je neke od najupečatljivijih junakinja filma i književnosti kroz prizmu psihoterapeutskog rada.

Psihološkinja je govorila i o psiho analizi Frančeske Džonson, glavne junakinje čuvenog filma "Mostovi okruga Medison":

"Imala sam misli o njemu s kojima nisam znala što bih, a on ih je sve do jedne pročitao. Ponašala sam se kao sasvim druga žena, no nekako sam bila više svoja nego ikada" (Frančeska Džonson)

Frančeska Džonson se suočava sa problemom mnogih žena u srednjim godinama. Vrlo je važan i kontekst u kome se radnja dešava; naime, to je mirna seoska sredina u vremenu u kome su porodične vrijednosti imale primat nad individualizmom, ne samo zakonski i kulturno, već i psihološki.

Frančeska se udala i u određenim uslovima zasnovala porodicu, onda se desilo šta se desilo, i kada je shvatila da odnos sa Robertom ne može da realizuje, donijela je odluku. Da je u to vrijeme u Ajovi postojala psihoterapija, velika je vjerovatnoća da bi ona zakazala termin zbog patnje koju nosi, zbog ambivalencije, čežnje i neostvarenih snova.

Šta se može uraditi?

Robert predstavlja sve što ona nema – slobodu, smjelost, individualizam, daleke predjele, neistražene dijelove njene ličnosti. Frančeska ima potrebu da otkrije sve svoje potrebe i da živi ispunjeno, ali ima i potrebu da bude majka svojoj djeci i da ne napravi veliku štetu ljudima koje voli i ne napusti sigurnost transgeneracijskih porodičnih vrijednosti koje su stub slike o sebi.

Svaka odluka koju donesemo je proizvod mjerenja, gde na jednom tasu vage stoje prednosti jednog izbora, a na drugom tasu prednosti drugog. Naša klijentkinja je mapirala odnos koristi i štete i odluka joj se ukazala sama.

Preispitivanjem ovog izbora učinili bismo ga jasnijim. Pojasnili bismo potrebe koje je željela da ispuni sa Robertom i tražili druge načine da istražuje sebe i ostvaruje svoju autentičnost i strast putem talenata, kroz koje bi i ta bolna i opipljiva ljubav mogla da se proradi i sublimira u snažna umjetnička dela.

(MONDO/Sensa)