Tišina je rezervat prirode u Posavini, koji je bio zapušten i zaboravljen, ali naporima organizacija za zaštitu životinja i prirode počeo je da živi svoj novi život, a uskoro će biti i na turističkim mapama.
Tišinu čine močvare i bare Mala i Velika Tišina i Odmut koje se nalaze na teritoriji Opštine Šamac i djelimično Domaljevac (u FBiH).
To je jedan od malobrojnih ostataka kontinentalnih prirodnih bara i močvara na području Posavine sa specifičnim biljnim i životinjskim svijetom.
Vlada Republike Srpske donijela je u septembru 2019. godine odluku kojom se Tišina proglašava zaštićenim prirodnim staništem četvrte kategorije.
Inicijativu je pokrenulo Društvo za zaštitu i istraživanje biodiverziteta (DIZB), čiji predsjednik Jovica Sjeničić, kaže da stanje cijelog zaštićenog staništa bilježi napredak.
“Taj napredak se vidi u izgradnji infrastrukture koja je namijenjena zaštiti i unapređenju lokalne prirode. U dosadašnjem periodu podigli smo travnjake koji su bili obrasli korovom i šibljem, izgradili pojilišta za stoku i divlje životinje, rađeno je na uklanjanju stranih i invazivnih vrsta, uklonjene su neke divlje deponije i spriječeno je širenje požara”.
Trenutno se radi na poboljšanu turističke infrastrukture koja nažalost još nije dovoljno adaptirana za posjetioce što je jedan od najvećih nedostataka, kako bi Tišina postala mjesto na koje će svraćati svi koji žele da nešto vide ili nauče. A ovdje ima dosta toga.
“Od najvažnijih prirodnih vrijednosti ovo zaštićeno stanište bilježi neke nove vrste ovih mjeseci, a tu su prvenstveno ptice kojih je zabilježeno oko 130 vrsta, biljke sa oko 200 vrsta vodenih i močvarnih biljaka, ribe sa oko 20 vrsta od kojih se mnoge mrijeste upravo u ovim barama. Tišina je mjesto sa nekim ugroženim staništima na evropskom nivou, a to su prije svega nizijske šume, močvarne vode i vlažni travnjaci”, priča Sjeničić
Planiran je projekat koji sprovodi opština Šamac, u okviru kojeg će biti izgrađeni bungalovi i osmatračnice uz baru Velika Tišina i putokazi za turiste.
“Naše udruženje u saradnji sa Opštinom i drugim interesnim stranama sprovodi jedan manji projekat koji pokušava da ovo područje ispromoviše i poveže sve zaintresovane strane da zajedno rade na unapređenju i razvoju ovog područja, bolje komuniciraju i budu povezani zbog kvalitetnije saradnje”, zaključuje Sjeničić.
Promociji Tišine u medijima doprinijela je takođe jedna životinja. Radi se o podolskom govečetu ili podolcu, vrsti koja je nekada dominirala u ravničarskim prostorima od juga do istoka i sjevera Evrope, ali je vremenom, kako je prestajala potreba za životinjskom radnom snagom, nestajala.
U Posavini su posljednji primjerci nestali 50-ih godina prošlog vijeka, ali su nakon sedam decenija opet tu. Sada ih više niko ne koristi za oranje ili vuču, već ova izuzetno snažna i izdržljiva životinja ima "ekološki’" posao: ispašom sprečava zarastanje ugroženih i zaštićenih travnjaka.
Sjeničić priča da su ova goveda nekada davno služila skoro isključivo za rad i da su živjela u sistemu otvorene ispaše, skoro poluduvljim životom na otvorenom. Prilagođena su teškim uslovima i močvarnim krajevima.
"Ubacili smo i vratili na Tišinu ovu staru rasu goveda. Ovim smo takođe malo digli atraktivnost područja i mnogi dolaze da ih vide. Istovremeno, oni čiste teren, pasu invazivne vrste štiteći travnjake i nisu teški za održavanje“.
Podolska goveda pasu i u prirodnim rezervatima poput Zasavice i Palićkog jezera u Srbiji, Lonjskom polju u Hrvatskoj. Na ovim mjestima takođe služe za održavanje ugroženih staništa i kao atrakcija ruralnog turizma i održive poljoprivrede.
(MONDO)