Putovanja

Jedina živa tačka u selu koje nestaje: Posjetili smo kuću Gavrila Principa u Obljaju kod Grahova (FOTO)

Autor Nikolina Damjanić

U selu Obljaj kod Bosanskog Grahova danas gotovo da nema života. Tek nekoliko starijih mještana čuva svoja ognjišta, dok su većina kuća napuštene i zarasle u korov. Ipak, jedno mjesto u selu i dalje privlači pažnju – rodna kuća Gavrila Principa.

Izvor: Mondo - Nikolina Damjanić

Skromna kamena građevina, obnovljena više puta nakon što je paljena i rušena, danas stoji kao memorijalni muzej. Unutra su izloženi predmeti iz svakodnevnog života krajiških porodica s kraja 19. vijeka među kojima su tkalački razboj, grubo tesane klupe, ognjište, vuneni pokrivači... U podrumu, sa posebnim ulazom, nalazi se galerija slika na kojima su mahom Gavrilo Princip i članovi pokreta Mlada Bosna, što posjetiocima daje jasniju sliku istorijskih okolnosti tog vremena

Izvor: Mondo - Nikolina Damjanić

Pred kućom tabla podsjeća da je upravo ovdje ponikao mladić koji će, pucnjem u Sarajevu 1914. godine, obilježiti početak Prvoga svjetskog rata i ući u istoriju svijeta.

Obljaj, nažalost, dijeli sudbinu mnogobrojnih mjesta u BiH. Selo, nekada puno djece i stoke, danas je gotovo nijemo. Pusta dvorišta i urušene kuće svjedoče o odlascima i decenijama zaborava. U tom kontrastu između praznih sokaka i kuće koja i dalje privlači korake stranaca ogleda se sudbina cijelog kraja. 

U neposrednoj blizini muzeja živi starica, udovica čiji je pokojni muž bio rođak porodice Princip. Sama i povučena, povremeno rado dočeka rijetke posjetioce i ispriča poneku priču iz prošlosti.

Izvor: Mondo - Nikolina Damjanić

Kuća Principa nosi burnu istoriju: zapaljena je u Drugom svjetskom ratu, obnovljena 1964. i pretvorena u muzej, da bi tokom devedesetih ponovo bila uništena. Tada su nestali dragocjeni eksponati, među njima i originalni plan atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda. Treću obnovu doživjela je 2014. godine, zahvaljujući donacijama dijaspore, i svečano otvorena na stogodišnjicu Sarajevskog atentata.

Danas je kuća otvorena, nema vodiča ni ulaznica. U jednostavnom prostoru, gdje se čuva duh jedne epohe, susreću se tišina puste Krajine i šapat istorije. Turisti, đaci i istraživači iz raznih zemalja zastanu u Obljaju da vide rodno mjesto mladića čije ime i dalje odzvanja u svjetskoj istoriji.

Šteta je, kažu rijetki mještani, što ovo mjesto nije turistički razvijenije. Obljaj bi, s muzejom koji nosi priču svjetskog značaja, mogao biti odredište koje donosi život cijelom kraju. Umjesto toga, kuća Gavrila Principa ostaje usamljena živa tačka u selu koje polako nestaje, i služi kao podsjetnik da i najmanje, gotovo zaboravljeno mjesto može nositi priču koja povezuje prošlost i sadašnjost.

(MONDO)