Iz naftalina

Priča o pjesmi "Sve smo mogli mi"

Autor Siniša Stanić

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se na prvi pogled čine...

Izvor: Printscreen

Tekst pjesme "Sve smo mogli mi" napisao je sarajevski književnik Valerijan Žujo, muziku Žarko Šipka, a svojim vanvremenskim glasom tu numeru je ovjekovječila Jadranka Stojaković. U jednom intervjuu od prije nekoliko godina Valerijan Žujo je govorio, između ostalog, o nastanku muzike i teksta za ovu  legendarnu pjesmu. Pročitajte sjajnu, i prilično neočekivanu, priču:

"Ko očekuje romantičnu ispovijest, prevario se. Meni je, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, Duško Trifunović povjerio da čitam po zadatku i onda na temelju pročitanog i naših razgovora, napišem scenario za emisiju 'Na ti'. Konačan oblik emisiji, davao je uvijek sam Duško. Tada sam upoznao puno sarajevskih muzičara na početku njihovih karijera.

Jednog dana, silazili smo niz Džidžikovac, moj drug i kum pokojni Žarko Šipka i ja. Uz Džidžikovac je, s gitarom u 'futroli', išla Jadranka Stojaković. Nakon standardnih rečenica, Jaca je kazala da joj je neophodna B pjesma za singl-ploču koju priprema. Žarko je upitao, kada joj pjesma treba... Sutra, veli Jaca.

Na to Žarko, otprve: 'Imam pjesmu za tebe!'

Meni je bilo drago što je Jacin problem riješen... Tek kasnije, kod Žarka, shvatio sam da je to, zapravo moj problem. Odsvirao mi je dopadljivu melodiju, donio papira i pisaljku i kazao:

'Čovječe, piši, nema se vremena...'

Uzalud sam ja govorio, da se to tako ne radi, da treba čitati poeziju i tražiti prave stihove za muziku... 'otkrivati muziku u poeziji' i sve tako, opšta mjesta i fraze... On je stalno svirao istu melodiju i pjevao la-la-la-la... na-na-na-na. Na kraju sam ja počeo jedan mučan i nelogičan posao, naime graditi kuću od krova... Istina glavnina zadatka je obavljena, postojala je muzika... Samo, valjalo je nešto na te note i pjevati. Nakon dva-tri sata gnjavaže i dva-tri decilitra loze, ja sam konačno proradio i na papir nabacio takozvane 'tarabe', crtice i zareze, koji su označavali slogove i akcente. Još ne bijaše niti jedne jedine riječi, a kamoli priče... Znali smo samo da to treba biti lirska i nostalgična pjesma, primjereno Jadranki i primjereno već napisanoj muzici. Žarkova sestra Branislava, gotovo lebdeći, donosila je tekućinu i ostalu 'logistiku'.

U neko doba, pjesma je bila dovršena. Prvi jednostavni i najbolji aranžman, napisao je pokojni Bodo Kovačević. Jaca je snimila svoj singl, ostalo se zna....

Potpuno mimo naših prognoza, pjesma se održala. Vidio sam na internetu da ima puno izdanja i interpretacija... Ali, važnije od toga, čuo sam tu pjesmu nebrojeno puta, na moru, na rođendanima, među izviđačima, u birtijama i elitnim klubovima, u vozu...

Prošlog ljeta, neki sasvim mladi momci i djevojke, svirali su i pjevali na Vilsonovom 'Sve smo mogli mi', sa toliko iskrenosti i zanosa, da bi im samo krajnje ciničan, pa i pomalo perverzan tip, mogao pokvariti štimung pričom, kako iza te pjesme ne stoji nikakva velika ljubav autora stihova, nego da su to sasvim zanatski, na 'tarabe' nakalemljene riječi..."

Međutim, u svojoj knjizi i intimnoj ispovijesti "Boje zvuka" Jadranka Stojaković je iznijela prelijepu "dupunu" ove priče...

"Sve moje ljubavi su i u mojim pjesmama, ali i u 'tuđim' koje sam otpjevala kao da su moje, poput Žujune 'Sve smo mogli mi'. Moj drug je objašnjavao da je to bilo tek 'naštimavanje' B strane jednog singla, a ja znam da je u mom glasu plakala duša zbog jedne ljubavi koja se nije lijepo završila. Bila sam iskreno nesretna u toj pjesmi..."

Prisjetimo se te prelijepe numere:

Jadranka
Izvor: Urania, YouTube

 (Mondo.ba)

Tagovi