Prvak Drame Narodnog pozorišta Tanasije Uzunović, koji je preminuo 10. marta u 81. godini, sahranjen je danas u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
U Beogradu je danas održana komemoracija glumcu Tanasiju Uzunoviću, na kojoj su se kolege i prijatelji prisjetili dogodovještina iz njegovog života, ali i traga koji je ova legenda srpskog glumišta ostavila na njima.
Posljednji pozdrav velikom glumcu odao je Siniša Kovačević, koji je u obraćanju porodici i prijateljima okupljenim na komemoraciji rekao da su "drugi spavali pod njegovim krovom dok se on beskućio".
"Draga Biljana i Sofija, poštovana porodico, nekoliko puta govorio sam u ovakvim situacijama opraštajući se od prijateljima i nikada mi nije bilo ovako teško. Taso brate i prijatelju hvala ti na svemu, na Zariji Vučiću i mnogim drugim ulogama. Ako će nečije mesto biti upražnjeno to će biti tvoje. Moj gospodine Uzunoviću, čovjek se sa gospodarstvom rađa. Hvala ti za svaku probu i snimajući dan gdje si dolazio apsolutno spreman. Hvala na iskrenoj brizi za razvoj mladih kolega, koje oni često nisu ni bili svjesni. Drugi su spavali pod tvojim krovovima dok si se ti beskućio. Talenat je uvijek sam, osrednjost i mediokriteti traže grupu. Nek ti bog da rajsko naselje, zaslužio si ga. Neka ti zacijeli ožiljke na duši koje nosiš, praštaj i spavaj brate s mirom", poručio je autor čuvene "Velike drame".
Vojin Ćetković otkrio je nepoznate detalje sa snimanja serije "Moj rođak sa sela".
"Moj prvi partner bio je Tanasije Uzunović. Onaj ko je plašio hrabre partizane i koga sam sanjao. Prvi put sam ga gledao u predstavi Dejana Mijača. Još uvek mi prolazi njegova virtuoznost. Kasnije smo igrali i u Šekspirovoj tragediiji a kasnije i u seriji "Moj rođak sa sela". Sjećam se kako je tražio da nosi bijelu košulju i bakingarove sa kojima nije bio zadovoljan naredne dvije godine. Ja sam mu prišao i rekao da on meni igra ujaka koga ja najviše volim, a mene je teško voljeti. Prišao je, zagrlio me i pomilovao po kosi, a od tada pa do danas je bio moj ujak. Bio je komplikovano divan. Zvao sam ga Tasos sa Rodosa. Bio je moj prijatelj i ja sam bio njegov. Nedostaješ mi Taso i tek ćeš mi nedostajati", bile su emotivne riječi Ćetkovića.