Piše: Blanka Knežević
U novoj rubrici na Mondo.ba portalu, “Gledali smo”, predstavićemo vam najzanimljivije serije i filmove. Za prvi put odabrali smo skandinavsku seriju “Prvorođeni”.
Priča prati mladog Jonasa Helemira, koji je obični radnik na građevini. Jednoga dana doživi tešku nesreću koja bi svakoga ostavila na mjestu mrtvog, međutim Helemir preživljava sa pomalo čudnim posljedicama. Nakon toga, on kreće u potragu da shvati šta mu se dogodilo, dok u međuvremenu policija istražuje brutalno ubistvo novorođenčeta, a tragovi vode upravo do Helemira. Istovremeno zadatak da istraži ovo ubistvo dobija misteriozna bivša detektivka Viveca Eldh koja vjeruje da Helemiru neko smješta, ali ko i zbog čega?
Kada pričamo o Šveđanima, odmah dobijemo asocijaciju na misteriozne trilere sa emotivno nedostupnim i hladnim likovima, koji nam, uprkos tome, prirastu srcu. Međutim, ovdje je riječ o spoju trilera sa elementima naučne fantastike, pa s obzirom da sam ljubitelj i jednog i drugog žanra, kada sam u okviru Pickbox paketa naletjela na ovu seriju, zaintrigiralo me da li će majstori trilera uspjeti da se izbore i kvalitetno odrade i ovakvu tematiku jednako uspješno.
Ovu i mnogo drugih skandinavskih i generalno evropskih serija možete pronaći u okviru Pickbox paketa koji je m:tel IPTV korisnicima dostupan besplatno do kraja godine.
Ok, očekivano onaj misteriozni dio je odrađen vrlo intenzivno i kvalitetno. Oni koji imaju iskustva sa skandinavskim sadržajem znaće da oni vole da radnju grade sporo, postepeno i ponekad monotono, tako da, vi ljubitelji akcije i dinamične radnje, smatrajte se upozorenim.
Ja sam opet jedna od onih kojima je sama atmosfera uvijek više značila od neke velike akcije i prevrata. Efektnije mi je. Sve je neizvjesno i mistično do samog kraja, a obzirom da je ekranizacija istoimenog romana Filipa Alexandersona, kraj otvara novi početak, a mi ostajemo u neizvjesnosti do sljedeće sezone. Naučno-fantastični momenat je dosta realan, vrlo je malo specijalnih efekata, što doprinosi realizmu, i što je veoma važno, upotrebljavaju se na pravim mjestima.
Kada nemate neki enormni budžet bitno je da odredite prioritete gdje i kako potrošiti novac na efekte, te da oni, ondje gdje ih ima, djeluju impresivno. Posebno efektno izgleda jedna od posljednjih scena u sezoni, kao i scena koja otvara sezonu.
Glumci su ok. Vivecu Eldh glumi Izabella Scorupco koje se možda sjećate kao Bond djevojke iz filma Golden Eye. Ovdje je ona daleko od famme fatale, neugledna, prljava, krhke građe, ali veoma snažna i neustrašiva. Helemir, koga glumi August Wittgenstein je opet promjenljiv.
S obzirom da je pokretač radnje, na momente je dosta beskrvan. Što je stvar... pa žanra. Kada imate nekoga ko upoznaje svijet natprirodnog i pritom je glavni lik, često je na momente iritantno pravedan ili ishitreno glup. Opet, većinu vremena je korektan i solidno nosi radnju. Ostali likovi su šarmantni, mistični i zanimljivi, ali gotovo svi su epizodni i ne dolazimo do dovoljno informacija o njima. Valja spomenuti Andersa Mosslinga koji glumi Eliasa Borga, lik koji se proteže kroz cijelu sezonu i vrlo dobro funkcioniše u interakciji sa glavnim likovima.
Kome ovo preporučujem? Pa svima koji već imaju iskustva sa Skandinavcima i njihovim hladnim, neuglednim eksterijerom. Ili žele da se pobliže upoznaju sa njim. I naravno ljubiteljima natprirodnog. Pogotovo onima koje vole likove koji su outsideri i koje društvo ne prihvata zbog njihove različitosti.
E sad, moram da priznam da na momente mrvicu „baca“ na one teen natprirodne američke filmove, obzirom da ima vrlo atraktivnog glavnog glumca je li, ali sama konstrukcija priče, način na koji su ti takozvani „Prvorođeni“ opisani za sada obećava.
Sam način života i preživljavanja je jasno opisan. Postoje primjese skandinavske mitologije, doduše vrlo malo, ali neka razrada u budućim sezonama bi mogla da kvalitetnije prikaže pozadinu i hijerarhiju. U svakom slučaju ovo je sasvim korektan slowburner, koji sa svojih osam epizoda od po 40-ak minuta može kvalitetno da vam popuni ove jesenje kišovite večeri.