Tomislav Toma Zdravković umro je prije 29 godina, a još uvijek ne postoji ni jedna kafana iz koje se ne čuju njegove pjesme i ni jedna proslava koja može da prođe bez "Danke" ili "Ljiljane".
Tomislav Toma Zdravković je svoju muzički karijeru započeo u Leskovcu gdje je pjevao u lokalnim kafanama. U jednoj od njih čula ga je Silvana Armenulić i to je bila jedna od najvažnijih prekretnica u njegovom životu. Silvana mu pomaže da dođe u Beograd, gdje odmah počinje da nastupa i svojim pjesmama, svojim glasom i svojom dušom puni najveće gradske kafane. I prva ploča ubrzo je došla.
Period od 30 godina Tomine karijere, sve dok je nije prekinula smrt, biće zabilježen na filmu koji se tako jednostavno zove "Toma", jer ova riječ o njegovom mjestu u našoj muzici zapravo sve i govori. Ulogu legendarnog pjevača igra Milan Marić koji ga je, kao i sve mlađe generacije, upoznao u kafani, kroz večne pjesme.
"Negdje tek sad, kako su krenule pripreme za film i za snimanje, kako sam ja malo dublje zašao u analizu njegovih tekstova pjesama, i to kad sam čitao kao poeziju mimo muzike, mimo aranžmana, nekako i sa tim, činjenice koje mi znamo o njegovom žovotu, iz razgovora sa članovima njegove porodice, iz raznih članaka knjiga koje su pisane o njemu, zapravo negdje svodi se, sve navodi da je pisao negdje o sebi, o svom nerazumijevanju suštinski svijeta i neznanju kako da se izbori sa tim surovim svijetom oko njega. A onda s druge strane imate te slabosti, s treće strane imate komplekse lične, s četvrte strane imate neke jel frustracije lične koje svi mi negdje imamo, jel vučemo ih čitav život, i borimo se i rvemo se sa njima, pa neko više uspješno, neko potpuno bezuspješno, a neko uspije to da balansira čitav život" priča nam Marić ne o svojoj ulozi u filmu, već o onoj mnnogo većoj - onoj koju je Toma imao u životima svih nas.
Život Tome Zdravkovića obilježilo je nekoliko stvari: pjesme, žene, alkohol i kocka. Svakoj od ovih stvari predavao se maksimalno, svaka ga je ranila, o svakoj rani je pisao.
Jedan od njegovih prijatelja i kolega, Zoran Kalezić, sjeća se Tome i priča nam o njemu:
"To je ta veličina, ta neprolaznost njegova, ta svevremenost, to trajanje vječno. On je živio da bi ovako trajao. To je jednostavno njemu moglo poći za rukom i teško ikom tako. Njemu sličnih nema. Treba se žrtvovati, treba dati sve da biste ovo imali. On je sve dao. I sebe je dao." kaže on.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.