Kada nekome poželimo da "slomi nogu", želimo mu, naravno, da nešto uradi dobro i uglavnom koristimo ovaj izraz prije izvođenja na sceni ili pred ispit. Znate li odakle on potiče?
Poput mnogih popularnih izreka i termina, porijeklo ovog izraza je nejasno i sporno, piše National Geographic.
On je prvobitno korišćen da se obeshrabre zle sile koje mogu namjerno izazvati loše izvođenje i glumu osobe. Prema toj teoriji, poželjeti nekome i verbalno sreću značilo bi prizivanje "zle kobi". Zato "srećno" izaziva neuspjeh, vjerovalo se. Tom logikom, "slomi nogu", znači želju za uspjehom.
S tim u vezi je i prvi dokumentovani primjer nekoga ko je rekao "slomi nogu" sa namjerom da poželi sreću. Dana 1. oktobra 1921. godine Robert Vilson Lind u jednom intervjuu za časopis "Nju Stejtsmen" govori koliko je baksuzno u konjskim trkama nekome poželjeti sreću, zbog čega "treba reći nešto uvredljivu poput 'Dabogda slomio nogu!'." On, takođe, pominje da su ljudi iz pozorišta druga najsujevernija grupa poslije džokeja.
Još jedan rani dokument u kojem se pominje ovaj izraz navodi direktnu vezu sa pozorištem. Edna Ferber 1939. godine navodi jedan drugačiji motiv: "...i sve zamjene su sjedile u zadnjim redovima učtivo želeći da razni glavni glumci slome nogu". Samim tim, nadali su se da će lomljenjem noge glavnog glumca uspjeti da zauzmu njegovu ulogu.
Još jedno moguće porijeklo nalazi se u njemačkoj frazi Hans un beinbruch, koja se odnosi na "srećno sletanje", ali se bukvalno može prevesti kao "lomljenje svih kostiju". Moguće je da su glumci usvojili ovu frazu, pošto je Prvi svjetski rat tek bio završen kada je "Slomi nogu" postala veoma popularna fraza.
Ovaj izraz može se naći i u elizabetanskom dobu. "Slomiti nogu" u vrijeme Šekspira, bukvalno znači pokloniti se savijanjem kolena. Pošto bi uspješan glumac "slomio nogu" na sceni i dobio aplauz, fraza bi zaista značila želju za srećom. Međutim, u XVI vijeku "slomi nogu", takođe, znači roditi vanbračno dijete, što je teško povezati sa svijetom glume.
Sudeći po nekim drugim teorijama, porijeklo ovog izraza datira još iz stare Grčke. Umjesto aplaudiranja glumcima, publika bi lupala stopalima. Lupanje nogu toliko da se kost slomi je malo vjerovatno, ali može biti da je fraza bila figurativna.
Interesantna teorija pripisuje frazu atentatu na Abrahama Linkolna, odnosno velikom glumcu XIX vijeka, Džonu Vilkes Butu, koji je ubio američkog predsjednika Linkolna u Fordovom pozorištu 1865. godine. Nakon što je But upucao predsjednika, skočio je sa Linkolnovog balkona i bukvalno slomio nogu.
Neki teoretičari ovaj trenutak povezuju sa popularnom frazom komičara koju koriste nakon uspješnog izvođenja: "Ubio sam ih/Ubio sam publiku."
Ipak, kao što možete primijetiti, tačno porijeklo "slomi nogu" kojim se želi sreća je još uvijek maglovito.
(MONDO)