Znate li za vrstu mediteranske ishrane kakva preovlađuje u u selu Piopi? Pročitajte više o njoj!
O mediteranskoj dijeti se mnogo priča, a manje se zna da je "rođena" u selu Piopi u italijanskoj provinciji Salerno. Baš su ovdje ljetovali svjetski poznati američki kardiolozi Džeremaja Stemler i Ensel Kiz i iz godine u godinu proučavali način života i ishrane.
Razlog je bio važan. Kad je dr Kiz na jednoj konferenciji, pedesetih godina prošlog vijeka, ispričao kako polovina muškaraca u Americi između 39 i 59 godina umre od srčanog udara, njegov kolega iz Italije je ostao šokiran. "Kod mene u bolnici u Napulju nema nijednog pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima", uzvratio je dr Đino Bergami. Sad je bio red na njegove kolege Amerikance da se šokiraju.
Prihvatili su njegov poziv i otišli "u goste" u Italiju, gdje su temeljno analizirali bolesničke kartone. Pri poređenju analiza krvi stanovnika napuljskog regiona, gdje nije bilo srčanih udara i žitelja Minesote, gdje je infarkt kosio mnoge, otkrivena je velika razlika u nivou holesterola. Kod Italijana je bio drastično niži.
Tako je počelo interesovanje za ishranu Napolitanaca - pokazalo se da meso jedu samo jednom sedmično - nedjeljom, kad se cijela porodica okupi oko stola. Voljeli su supu - minestrone se pravila od povrća, maslinovog ulja i malo kratke paste, a kuvale se i čorbe od bundeve, tikvice ili graška.
Na ovoj sirotinjskoj trpezi nije uvijek bilo ni testenine, pa se u supu ponekad dodavao bareni pirinač, a nekad jela "klot" - bez ičega osim povrća i malo maslinovog ulja."U klasičnoj mediteranskoj ishrani nema tako mnogo proteina, a i oni više dolaze iz ribe, mliječnih proizvoda i povrća nego iz mesa", piše profesor Stemler. Maslinovo ulje obezbjeđuje kalorije, a dodaje ih i pomalo dobrog crnog vina svakog dana.
Pokazalo se da se siromašni napolitanski radnici hrane mnogo zdravije od bogatih američkih menadžera. Dr Stemler je bio taj koji je napisao pismo organizaciji Unesko i predložio da mediteransku dijetu uvrsti na listu nematerijalne svjetske baštine. Prijedlog je prihvaćen, ne radi slave italijanske hrane i namirnica, već radi očuvanja jedinstvene kulture ishrane u mediteranskom regionu, a naročito u nekim zajednicama poput ove u selu Piopi.
Upravo u ovo selo su se preselila dvojica američkih kardiologa, čim su otišli u penziju. Dr Stemler je još i odlazio povremeno u Čikago, a dr Kiz je sa ženom samo uživao u italijanskoj "zabiti" još 35 godina i proveo lijepu starost. Stogodišnjaci u ovom selu nisu uopšte rijetkost, procjena je da je životni vijek za deset godina duži od prosjeka.
Danas je Piopi dijeta malo modernizovana, pa je uz sezonsko lokalno voće, prihvaćen i avokado, a dozvoljeno je povremeno i malo crne čokolade. Ipak, meso i riba su rijetko na jelovniku, od proteina se često konzumiraju jaja i punomasni mliječni proizvodi.
Šta nije dozvoljeno u Piopi dijeti?
Sve što se pravi od brašna je na "crnoj listi", pa i pasta koja se jede retko. Ne preporučuju se ni razne kaše za doručak, ni žitarice, kao ni krompir, slatka voća poput banana i, generalno, slatkiši.
Osnovu glavnih obroka čini povrće, pripremljeno u vidu supe ili čorbe, obogaćeno maslinovim uljem. Jela treba da budu svježe pripremljena, od lokalnih namirnica, a korišćenje prerađevina je zabranjeno. Još jedan element se ređe pominje, a Stemler i Kiz su ga naglašavali - hrana se jede za stolom oko kojeg sjedi cijela porodica, koja uživa zajedno u obroku.