Kako da prekinete toksično prijateljstvo? To što se “dugo znate” nije dovoljan razlog za druženje, već klopka

Postoji stara, ali uporno aktuelna zabluda: da je svako dugotrajno prijateljstvo automatski i dobro prijateljstvo. U stvarnosti, to često znači da smo već godinama zarobljeni u emotivnim obrascima koji nas iscrpljuju, ali ih ne prepoznajemo jer su normalizovani. Kada kažeš: "Ali znamo se iz osnovne“, to nije isto što i: "Ali osjećam se sigurno i vrednovano u ovom odnosu“.

Neke od najtežih životnih dinamika ne dešavaju se u ljubavnim vezama, već upravo među ljudima koji se nazivaju prijateljima. Nema raskida, ali ima “ghostovanja”. Nema zatvaranja vrata, ali zato ima zamki krivice i poruka u stilu: "Ti si se promijenila.“ 

Prema riječima psihoterapeutkinje Ester Perel, koja se specijalizovala za ovu oblast, prijateljstvo može biti emocionalni dom, ali i mjesto tihe erozije identiteta, ako ne postoji ravnoteža u brizi i međusobnom poštovanju.

“Odnos može da prestane da bude funkcionalan, čak i ako nijedna strana nije otvoreno loša. Ključno je da li u tom odnosu postoji uzajamna regulacija emocija, podrška i prostor za autentičnost. Ako toga nema, a osjećate kao da stalno morate da filtrirate svoje misli i ono što izgovarate, izvinjavate se zbog svojih uspjeha ili se vraćate kući iscjeđeni i umorni nakon svake kafe – to je ozbiljan alarm".

Toksična prijateljstva nisu nužno ni dramatična ni očigledna. Većina njih funkcioniše na suptilnom nivou: nešto u vama se štrecne svaki put kad se ta osoba javi, ali i dalje kažete sebi da preuveličavate. Evo nekoliko znakova koji sugerišu da se možda ne radi o "teškom periodu“, već o nezdravom obrascu:

• Kompetitivnost umjesto podrške: Svaki uspjeh izaziva defanzivnost. Umjesto "Bravo!“, dobijate: "Baš ti se sve poklapa u posljednje vrijeme, a?“
• Pasivna agresija: Umjesto direktne kritike, koristi se takozvani humor sa bodljama (kod nas postoji bolji ali neprimjeren izraz, “u šali pa…”): "Znaš ti da ja to mislim u pozitivnom smislu“, kažu nakon komentara kojim su vas upravo povrijedili. 
• Briga je jednosmjerna ulica: Vi ste ti koji se sjete rođendana, donose poklone sa putovanja, šalju poruke kad su bolesni, slušate o svakom kriznom periodu ali i o najmanjem, pa čak i umišljenom, stresu. A kad vama zatreba rame za plakanje, ili prosto neko da vas pita kako ste – njih nema.
• Osjećaj iscrpljenosti: Viđanje s tom osobom više liči na obavezu nego na radost. Osjećate grižu savesti što niste „dovoljno dostupni“ ( a najvjerovatnije vam se to dosta jasno i glasno i spočitava) iako se ta osoba nikad ne pita da li je i koliko ona vama na raspolaganju
• Stalna potreba da se pravdate: Zašto nisi odgovorila odmah, zašto nisi pitala kako je, zašto si provela vikend s nekim drugim
• Emocionalna iscrpljenost: Svaki susret s tom osobom završi se time što preispitujete svoj karakter, izbor garderobe i smisao života.

Psihološka osnova ovih dinamika leži u konceptu asimetričnih odnosa – odnosa u kojima jedna strana stalno investira, a druga crpi. Dugoročno, ovo vodi emocionalnom iscrpljivanju, padu samopouzdanja i osjećaju krivice kad poželite da se distancirate.

U jednom istraživanju objavljenom u Journal of Social and Personal Relationships, otkriveno je da upravo ovakva prijateljstva – ona koja povremeno djeluju kao da su "okej“, ali u osnovi izazivaju tjeskobu – imaju dugoročno negativniji uticaj na mentalno zdravljenego povremeni konflikti u stabilnim vezama.

To je zato što nas društvo uči da su prijatelji "porodica koju biramo“. Pa kada “izabrana porodica” počne da nas sabotira ili srozava, osjećaj izdaje je još dublji.

Zašto ostajemo u toksičnim prijateljstvima?

Postoje brojni razlozi, a većina ih ima korijen u našem emocionalnom razvoju:

• Nostalgija: Uspomene sa ekskurzija, prve ljubavi, mature… sve to djeluje kao ljepilo tog odnosa. Ali emocionalna vezanost na osnovu prošlosti ne znači da taj odnos ima vrijednost i u sadašnjosti.
• Strah od gubitka: Gubitak prijatelja može da izgleda kao lični neuspjeh. Pritom, mnogi ljudi osjećaju da će biti okarakterisani kao "loši“ što su prekinuli prijateljstvo, jer takav raskid nije “društveno prihvaćen” kao prekid ljubavne veze, kada ljudi oko vas priskoče da vas tješe i razumiju
• Emocionalna zavisnost: Uloga "spasioca“, "rame za plakanje“ ili "uvijek dostupne osobe“ može da postane dio identiteta. Kada iz nje počnete da izlazite, možete se osjećati kao da izdajete dio sebe.

Ukratko, često ne prekidamo toksična prijateljstva jer nas vežu godine, zajednički trenuci, nostalgija, ili još gore - krivica. “Znam da nije fer, ali mi je bila uz mene kad mi je bilo najteže.” Okej, ali da li je i sada? Psihoterapeuti to nazivaju "emotivnim zelenašenjem“ i jasno kažu: “Biti uz nekog u prošlosti ne znači da morate da budete uz njega zauvijek.”

U neurobiološkom smislu, toksična prijateljstva mogu postati ciklus stresa: svaki kontakt aktivira amigdalu (dio mozga zadužen za emocije i reakcije na stres), a istovremeno nam daje dopaminsku nadu da će "ovaj put biti drugačije“. Tako ulazimo u emocionalni tobogan koji pojačava anksioznost i smanjuje otpornost na frustraciju.

Kako se emocionalno osloboditi (bez griže savesti)

Raskid prijateljstva ne mora biti agresivan, ali mora biti svjestan. Evo nekoliko koraka koji mogu pomoći:

• Priznajte sebi istinu: Ako svaki put kada razgovarate osjećate uznemirenost, umor, potrebu da se opravdavate ili objašnjavate – to je emocionalni pokazatelj da ste više u ulozi nego u odnosu
• Postavite granice: Ne morate odmah sve prekinuti, počnite sa time što ćete biti manje dostupni i recite "ne mogu sada“ bez potrebe za dodatnim objašnjenjem. Pratite kako se osjećate kada vaša energija nije uvijek na raspolaganju toj osobi
• Razgovarajte otvoreno (ali samo ako to zaista želite i osjećate se spremni): Nekada vrijedi probati iskrenu komunikaciju - "Imam osjećaj da se naš odnos promijenio i da mi ne prija kao ranije. Voljela bih da razgovaramo o tome.“
• Normalizujte kraj: Ljudi se mijenjaju. Prijateljstva nisu obaveza iz ugovora koji se ne može raskinuti

Nakon što se distancirate od toksičnog odnosa, postoji faza emocionalne detoksikacije, u kojoj će vam možda nedostajati poruke, rutina, interne šale… Ali nakon toga dolazi tišina i duševni mir. A onda će se pojaviti ljudi koji vas ne mjere po starim verzijama sebe, već vas poštuju baš zbog toga kakvi ste danas.

Toksična prijateljstva nas uče da budemo obazrivi sa sobom. Da pažljivo biramo ljude kojima dajemo vrijeme, povjerenje i prisustvo. I da ne pravimo kompromise sa sopstvenim mirom u ime prošlosti.

Jer na kraju krajeva - ako prijateljstvo više liči na emocionalnu zamku nego na podršku, vrijeme je da kliknete "unfollow“ u stvarnom životu.

(bonitet.com/Sensa)