Naučnici smatraju da dio populacije ima šansu za dugovječnost, a da će krajem 21. vijeka život od 120 godina postati norma.
Ko zna, možda će uskoro uobičajena želja "sto godina" prestati da ima smisla, jer će norma postati znatno duži život. U bliskoj budućnosti, dostizanje 120 godina vjerovatno više neće biti ništa izuzetno. Poboljšanje životnih uslova i napredak medicine u liječenju tipičnih bolesti starijeg doba mogu da dovedu do toga da ljudi masovno počnu da doživljavaju sto i više godina.
U periodu 1960-2020. prosječan očekivani životni vijek muškaraca porastao je za više od 18 godina (sa 50,7 na 68,9 godina), a žena za 19,3 (sa 54,6 na skoro 74 godine). Pokazatelji za Zapadnu Evropu su još više optimistični. Žene mogu da očekuju da će živjeti prosječno 84,3 godine, a muškarci 79,1 godinu. Istočna Evropa ima nešto lošije rezultate u tom pogledu (prosjek za oba pola je 76, odnosno 66,5 godina).
U siromašnim, zemljama u razvoju u Africi, kao što su Čad, Nigerija ili Somalija, i muškarci i žene mogu da očekuju da će živjeti u prosjeku tek nešto više od 50 godina. Uočava se, dakle, korelacija između dužine života i njegovog standarda, uključujući pristup zdravstvenoj zaštiti.
S vremenom bi u tom pogledu trebalo da bude sve bolje. Naučnici sa Univerziteta Vašington tvrde da će krajem 21. vijeka prosječan čovek imati 89 odsto šanse da doživi 126 godina, 44 odsto šanse da doživi 128 godina i 13 odsto šanse da doživi 130 godina. Broj osoba koje će doživjeti 110 i više godina, koje se u nauci nazivaju "superstogodišnjacima", trebalo bi značajno da poraste.
120 godina - da, 135 - prije ne
"Vjerovatnoća da prosječna osoba obori trenutni rekord maksimalnog životnog vijeka u ovom vijeku bliska je jedinici. Ipak, malo je vjerovatno da će iko preći granicu od 135 godina", navode istraživači.
Tim naučnika sa Tehnološkog univerziteta Chalmersa u Švedskoj došao je do zaključka da ne postoji strogo određen, čvrst limit dužine ljudskog života, što ne znači da se u povoljnim uslovima može živjeti vječno. To samo naizgled djeluje kao paradoks.
Analiza demografskih podataka iz Zapadne Evrope i Japana, koju su sproveli istraživači, pokazala je da nakon navršene 110. godine života, rizik od smrti u narednim godinama ostaje isti. On tada u prosjeku iznosi čak 47 odsto, pa postaje veoma visok.
S druge strane, tim sa Moskovskog instituta za fiziku i tehnologiju u saradnji sa naučnicima iz SAD i Singapura predstavlja drugačiji stav. Istraživači svoje zaključke zasnivaju na analizi fiziološke otpornosti ljudi različitog uzrasta. Prema njihovom mišljenju, kako godine prolaze, ta otpornost organizma opada do te mjere da bi u dobi od 120-150 godina trebalo potpuno da nestane.
Zašto onda neki ljudi žive preko 100 godina, dok drugi ne dožive ni 70?
Biologija i medicina ukazuju na mnogo potencijalnih razloga. Tim stručnjaka sa Univerziteta u Palermu i drugih italijanskih centara pregledao je istraživanja o uticaju gena na očekivanu dužinu života. Prema dobijenim rezultatima, geni utiču na dugovječnost sa 33 odsto kod žena i čak 48 odsto kod muškaraca.
Današnji stogodišnjaci su uglavnom osobe koje su se u mladosti pokazale posebno otpornim na potencijalno smrtonosne bolesti mladalačkog doba, a tipične bolesti povezane sa starošću kod njih se javljaju kasnije. Ipak, istraživanja ukazuju i na značaj faktora okoline. Prema mišljenju stručnjaka, prikupljena literatura potvrđuje da je osnova izuzetne dugovječnosti višefaktorska i obuhvata različite kombinacije gena, okoline, otpornosti i slučajnosti.
(MONDO)