Dok se u mnogim tradicionalnim društvima od žena očekuje potčinjenost muškarcima, kod Tuarega, naroda koji živi širom Sahare, situacija je potpuno drugačija. Žene posjeduju šatore i stoku, biraju partnere, a razvod se ne smatra sramotom.
Tuarezi naseljavaju dijelove Sahare i oblasti Sahela u sjevernoj Africi, prije svega u Libiji, Maliju, Nigeru, Alžiru i Burkini Faso. Riječ je o polunomadskom narodu koji se sezonski kreće sa svojim stadima, dok se u određenim periodima vraća na područja na kojima uzgaja usjeve.
Naziv Tuareg potiče iz arapskog jezika i često se prevodi kao "oni koje je Bog napustio", dok oni sebe nazivaju Imohag, što znači "slobodni ljudi".
Vjeruje se da vode porijeklo od sjevernoafričkih Berbera, a govore jezikom tamašek.
Žene imaju slobodu izbora partnera
Iako su muslimani, Tuarezi imaju običaje koji se značajno razlikuju od mnogih drugih islamskih zajednica.
Predbračni odnosi ne smatraju se tabu temom, a mlade žene imaju veliku slobodu u izboru partnera. Privatnost je veoma važna, pa se udvaranje odvija diskretno i u skladu sa pravilima zajednice.
Prema običajima ovog naroda, muškarac može tokom noći da posjeti djevojku u njenom šatoru, dok članovi porodice takve susrete uglavnom ignorišu. Od mladića se očekuje da ode prije svitanja, a djevojka naredne večeri može da primi drugog udvarača ukoliko to želi.
Muškarci nose velove, žene ne
Jedna od najpoznatijih karakteristika Tuarega jeste da muškarci, a ne žene, pokrivaju lice.
Tuareški muškarci nose indigo-plave velove zbog kojih ih putopisci često nazivaju "plavim ljudima Sahare". Veo postaje dio njihovog identiteta nakon posebnog obreda koji se obavlja kada uđu u pubertet.
Pored toga što simbolizuje zrelost i spremnost za brak, vjeruje se da veo štiti od zlih duhova.
Žene, za razliku od mnogih drugih islamskih zajednica, ne pokrivaju lice.
Žene biraju muževe i zadržavaju imovinu
Udvaranje među Tuarezima često uključuje poeziju. Muškarci pišu stihove kako bi osvojili naklonost žena, dok i žene ponekad uzvraćaju pjesmama posvećenim muškarcima.
Konačnu odluku o izboru supružnika najčešće donose žene.
Ni nakon sklapanja braka one ne gube svoj društveni položaj. Šator i stoka ostaju u njihovom vlasništvu, a porodično porijeklo prati se po ženskoj liniji.
Žene takođe imaju pravo na nasljedstvo i učestvuju u donošenju važnih odluka u zajednici.
Razvod nije sramota
Za razliku od mnogih tradicionalnih društava, kod Tuarega razvod nije društvena stigma.
Nakon razvoda žena zadržava svoju imovinu, dok se muškarac najčešće vraća u dom svoje majke. Ponovni brakovi su uobičajeni i društveno prihvaćeni.
Porodice ponekad čak organizuju okupljanja nakon razvoda kako bi se znalo da je žena ponovo slobodna i spremna za novu vezu.
Promjene pod uticajem ekstremizma
Tuarezi su vijekovima bili poznati po trgovini karavanima preko Sahare i po relativno liberalnom položaju žena.
Međutim, posljednjih godina njihova kultura suočava se sa pritiscima ekstremističkih grupa poput ISIS-a i Boko Harama koje djeluju u pojedinim dijelovima sjeverne i zapadne Afrike.
Prema pojedinim istraživačima i poznavaocima ovog naroda, tradicionalni običaji Tuarega polako se mijenjaju. Sve više žena počinje da nosi hidžab, a pojedini smatraju da se time postepeno gube karakteristike koje su ovu zajednicu vijekovima činile jedinstvenom.
Sa populacijom od oko milion ljudi rasutih širom sjeverne Afrike, Tuarezi i danas predstavljaju jednu od najneobičnijih i najzanimljivijih zajednica na svijetu.
(Homegrown/Mondo)