Zašto ostavljate odjeću na fotelji ili stolici? Psihologija objašnjava ovu uobičajenu naviku.
Za mnoge ljude, stolica ili fotelja u spavaćoj sobi služi kao privremeni garderober. Tu završava odjeća koja "još nije spremna za pranje, ali nije ni sasvim čista“. Iako ovo može izgledati kao bezopasna navika, psiholozi ističu da može mnogo toga otkriti o našem donošenju odluka, nivou stresa, umoru i svakodnevnim organizacionim navikama. Istraživanja pokazuju da je veza između ekološkog reda i mentalnog blagostanja mnogo složenija nego što se možda čini.
Zašto je fenomen "stolice za odjeću“ toliko čest i da ga se treba stidjeti?
Skoro svi su doživjeli iskustvo povratka kući, skidajući sa sebe komad odjeće koji još uvijek ne žele da bace u korpu za veš, ali nemaju ni želju da ga vrate u ormar. Umjesto toga, završi na stolici, fotelji ili drugom komadu namještaja. Sljedećeg dana, pridruži mu se još jedan komad odjeće, i u roku od nekoliko dana formira se prepoznatljiva gomila odjeće.
Psiholozi naglašavaju da ovo nije samo pitanje nereda. Takvo ponašanje može odražavati specifične psihološke mehanizme koji utiču na naše svakodnevne odluke.
Jedno od najčešćih objašnjenja jeste odugovlačenje niskog intenziteta. Sklanjanje odjeće zahtijeva odluku: oprati je, skloniti je ili je sačuvati za kasniju upotrebu.
Iako ovo može delovati trivijalno, mozak često klasifikuje takve zadatke kao nehitne. Kao rezultat toga, odluka se odlaže. Problem je što "kasnije" retko stiže, a neriješene mikroodluke počinju da se gomilaju.
Psiholozi primjećuju da se sličan obrazac može primijetiti i u drugim oblastima života - od odloženih telefonskih poziva i imejlova do započetih, ali nedovršenih projekata.
Mentalni umor i svakodnevno preopterećenje
Nakon dugog dana rada, učenja ili brige o porodici, naši kognitivni resursi su ograničeni. U psihologiji se ovaj fenomen naziva zamor od odlučivanja .
Svakodnevno donosimo desetine, čak i stotine odluka. Kada nam nivo mentalne energije opadne, čak i najjednostavniji izbori počinju da se osjećaju kao nepotreban napor. U takvoj situaciji, stavljanje odjeće na stolicu postaje način da izbjegnemo donošenje još jedne odluke.
Ovo nije znak lijenjosti, već prirodni mehanizam za očuvanje mentalne energije. Što je veći teret odgovornosti i stimulansa, veća je vjerovatnoća da ćemo posegnuti za takvim "privremenim rješenjima“.
Sve više istraživanja pokazuje vezu između okruženja i mentalnog blagostanja.
Jedna od najpoznatijih je studija Darbi E. Saksbi i Rene Repeti objavljena 2010. Istraživači su analizirali kako su učesnici opisivali svoje domove i nivoe hormona stresa kortizola. Otkrili su da su ljudi koji su svoje domove doživljavali kao pretrpanije bili skloniji depresivnom raspoloženju i pokazivali manje povoljne obrasce lučenja kortizola.
To ne znači nužno da je gomila odjeće na stolici znak problema sa mentalnim zdravljem. Međutim, može signalizirati period povećanog stresa, preopterećenja ili emocionalne iscrpljenosti. U takvim trenucima, um se fokusira na zadatke koji se smatraju najvažnijim, pomerajući organizacione stvari po strani.
Stolica kao praktičan organizacioni sistem
Nije svaki slučaj "stolice za odjeću“ psihološki . Za mnoge ljude, to je jednostavno zgodan način za skladištenje stvari koje planiraju ponovo da nose.
Košulja nošena nekoliko sati, dukserica nošena za večernju šetnju ili pantalone namijenjene za sljedeći dan često završe na stolici. U takvim slučajevima, nije stvar u neorganizovanosti, već u funkcionalnosti.
Psiholozi ističu da se ljudi razlikuju i po toleranciji na takozvanu vizuelnu buku. Nekima je čak i manja nereda uznemirujuća i neprijatna, dok je drugi jedva primijećuju.