Pogledajte jedan duhoviti oglas za prodaju automobila jedne Beograđanke sa bujnom maštom!
Oglasi baš i nisu neko zanimljivo štivo za čitanje, ali jedna Beograđanka uspjela je od opisa za prodaju automobila da napravi čistu poeziju.
Naime, ona je odlučila da proda polovna kola, Opel Astru Cosmo, iz 2010. godine, za koja se očigledno toliko vezala da je počela da ga doživljava kao ljudsko biće, odnosno "frajera iz Njemačke". Opis Astre i razlog za prodaju, prenosimo u cjelosti.
Auto priča priču o svojoj vlasnici:
"Rekla mi je da sam joj drugi (auto) i ja sam joj povjerovao. Svidjelo joj se što sam iz Njemačke, imam pasoš koji vrijedi, što sam malo prešao i to što sam bio "unfallfrei" (guglajte šta to znači). Htjela je da sjedne u nešto što je kao novo. Mnogo joj se dopalo i to što imam najviši paket opreme; govorila je da sam njen COSMOs. Posebno su je oduševile moje alu felne, 18-ice, shvatio sam da je žešća ložana, ali mi nije smetalo, nekako mi je sve to bilo slatko.
Vozili smo se svuda - ona, njene 'hot' drugarice, porodica, slučajni prolaznici kojima je trebao prevoz. Na putu do posla se uvijek šminkala, jela, telefonirala,...da je imala još neku ruku vjerovatno bi pravila palačinke, jer je to bilo jedino što je umjela da "skuva".
Nisam se ljutio ni kad me očeše o neku žardinjeru, pa čak ni kad me čukne o banderu koja 'odjednom iskoči' dok ona izlazi sa parkinga... Znate to su one bandere koje se same stvore, baš kad neka plavuša ide u rikverc. Praštao sam joj jer je kukala više od mene. Onda, da bi se iskupila, odvede me na servis kod ovlašćenih dilera, pukne više para nego što bi trebalo, pa tako umiri savijest.
Nikom nije dala da mi priđe sa cigarom, a kamoli sjedne, uvijek me je držala cakum pakum - sve sem gepeka. Tamo je držala cijeli svoj život, plus garderober, cipelarnik, escajg, lopatu, kozmetiku, opremu za trening i poklone za saobraćajce...Falio je samo mrtav čovjek i pop da ga osvešta.
Bio sam uz nju dok se smijala, radovala, slavila uspjehe, a najviše sam joj značio kad je bila tužna, jer sam tad samo ja mogao da je utješim - pustim omiljenu muziku, odvedem je na neko mirno mjesto i pustim je da bude svoja... Najteže su mi padali njeni solistički koncerti dok me vozi. Znala je da uzme mikrofon i da pjeva iz sveg glasa, kao da je Marija Šerifović u najmanju ruku, a realno zvuči kao loše operisani transvestit. Svima je pričala da sam ja njena bebica i najveća ljubav.
Otkud onda ja ovdje pored toliko jake i čvrste veze, pitate se vi, a Boga mi i ja. Eto gospođica se istripovala da je kul da se uda i da ima dijete i sad u tom istom, gore pomenutom gepeku, nema mjesta za najveća kolica koja ste u životu vidjeli. Kao kiklopa da je dobila, a ne minijaturnu djevojčicu. Hoće da me proda i eno je kuka svaki dan kako joj je teško, nada se da se niko neće javiti kako bi mogla da sačuva sve predivne uspomene koje smo imali.
Ja ovdje samo tražim nekog iole gotivnog vlasnika da zajedno idemo u avanture."
Pa ko bi mogao da odoli ovakvom opisu?