Prirodne ili fiziološke funkcije, poput pražnjenja crijeva, neophodne su za normalno funkconisanje organizma i nikako ne bi smjele predstavljati teme o kojima se ne govori.
Piše prim. mr ph. Gordana Ljubojević
Konstipacija ili zatvor veoma je čest problem od kojeg pate, ne samo starije, nego i mlađe osobe. Značajno utiče na kvalitet života, a ako se ne tretira pravovremeno i pravilno, može dovesti do drugih zdravstvenih, čak i psihičkih problema. Edukacija o konstipaciji, kao uobičajenom i najčešće rješivom problemu, može pomoći u pronalaženju rješenja i smanjenju tegoba.
Korištenje laksativa, lijekova protiv konstipacije, često je praćeno brojnim mitovima i zabludama koje mogu dovesti do neadekvatnog liječenja i nepravilne upotrebe ovih lijekova. Donosimo 10 najčešćih mitova o primjeni laksativa za koje ne postoje naučni dokazi.
MIT: Laksativi su posljednja opcija za rješavanje konstipacije:
Istina: Preporuke za promjenu stila života, u smislu ishrane, fizičke aktivnosti i treninga za odlazak na toalet su neizostavne, posebno u prevenciji ponavljanih epizoda konstipacije. Međutim, primjena laksativa u prvoj liniji tretmana neophodna je posebno kod akutne ili periodične konstipacije, radi prevencije neopotrebne patnje i razvoja hroničnog zatvora.
MIT: Laksativi uzrokuju navikavanje i lijena crijeva:
Istina: Nema dokaza da nadražajni laksativi, poput bisakodila, dovode navikavanja odnosno sindroma lijenih crijeva, inače bi se doza lijeka morala stalno povećavati. Bisakodil, naprotiv djeluje tako da stimuliše prirodnu pokretljivost crijeva. Dio pacijenata sa hroničnom konstipacijom ne može postići zadovoljavajuće pražnjenje crijeva bez upotrebe laksativa, što je posljedica poremećaja funkcije samih crijeva, a nije rezultat prethodne upotrebe laksativa.
MIT: Laksativi uzrokuju zavisnost:
Istina: Iako laksativi mogu biti zloupotrebljavani (najčešće u svrhu mršavljenja), to nisu lijekovi koji imaju potencijal za razvoj ovisnosti.
MIT: Prirodni laksativi su sigurniji od sintetskih lijekova:
Istina: Iako su neki laksativi biljnog porijekla, to ne znači da su sigurniji. Čak naprotiv, njihova upotreba je često ograničena na kraći vremenski period. Preparati sene mogu da uzrokuju promjene na sluznici debelog crijeva. Doziranje biljnih pripravaka, pogotovo čajeva je često neujednačeno, te mogu dovesti do ozbiljne dijareje ili pak do izostanka dejstva. Biljnim preparatima je teže predvidjeti početak djelovanja, što može izavati neugodu tokom obavljanja dnevnih aktivnosti. Lijekovi su ispitani u kliničkim studijama, tačan mehanizam djelovanja je poznat, doze su standardizovane i njihov efekat se može predvidjeti, što je vrlo korisno kada je potreban brz terapijski odgovor i planiranje dnevnih obaveza.
MIT: Laksativi se ne smiju dugotrajno primjenjivati:
Istina: Dugotrajna upotreba laksativa ponekad je neophodna kod hronične konstipacije, a posebno kod konstipacije uzrokovane lijekovima ili trajnim stanjima/oboljenjima (poput nepokretnosti). U ovim slučajevima laksativi se mogu koristiti u dužem periodu, ali pod nadzorom ljekara, posebno kod starijih osoba. Za neke lijekove, poput bisakodila, postoje studije koje dokazuju bezbjednu kontinuiranu primjenu tokom perioda dužeg od 30 godina.
MIT: Svi laksativi su slični:
Istina: Postoje različite vrste laksativa koji djeluju na različite načine. Na primjer, biljna vlakna poput psilijuma povećavaju zapreminu stolice, laktuloza zadržava vodu u crijevima, dok bisakodil ima dvostruko dejstvo – omekšava stolicu i potiče crijevnu peristaltiku kako bi pokreti crijeva bili u skladu sa prirodnim ritmom pražnjenja (ujutro po buđenju i nakon obroka). Dokazano je da dodatno pomaže i normalizaciji crijevne flore.
MIT: Nadražajni laksativi djeluju štetno na debelo crijevo:
Istina: Nije vjerovatno da stimulantni laksativi u preporučenim dozama imaju štetno dejstvo na debelo crijevo.
MIT: Svi laksativi imaju brz nastup dejstva:
Istina: Vrijeme djelovanja pojedinih laksativa varira. Neki od njih mogu djelovati u roku od nekoliko minuta ili sati, dok je drugima potrebno i do nekoliko dana. Najbrže djeluju stimulantni laksativi. Npr. bisakodil čepići dovode do očekivanog pražnjenja crijeva u roku od 20 do 45 minuta, što je posebno značajno u okolnostima kada je potrebno planirati obavljanje toalete (npr. kod slabo pokretnih ili nepokretnih osoba) ili na putovanju. S druge strane, bisakodil tablete donose olakšanje preko noći, odnosno u roku 6-12 sati, što znači da se uzimanjem lijeka pred spavanje uspostavlja redovan ritam jutarnjeg pražnjenja. S druge strane, vlakna ispoljavaju djelovanje tek za 48 do 72 sata. Ipak, prekomjernu upotrebu laksativa zbog nestrpljenja treba izbjegavati.
MIT: Korištenje laksativa uvijek izaziva grčeve i bolove:
Istina: Neki laksativi mogu uzrokovati grčeve, bolove u stomaku, nadutost i proliv, pogotovo nakon prvih doza. Međutim, postoje dokazi da se u slučaju potrebe za dugoročnom primjenom npr. bisakodila ova neželjena dejstva tokom vremena značajno smanjuju.
MIT: Laksative ne smiju da koriste djeca i trudnice
Istina: Konstipacija je vrlo česta kod djece i kod trudnica. Određeni laksativi (npr. laktuloza, psilijum) se preporučuju za primjenu u ovim grupama, ali je potrebno konsultovati ljekara prije prve upotrebe kako bi se sagledalo ukupno stanje i detektovao uzrok konstipacije, te u skladu sa tim preporučio odgovarajući laksativ.
Hemofarmove suplemente koje pomažu kod konstipacije, poput Laxomucila, Magnetransa, te Probiotika možete pronaći na www.svakodobro.ba
(Promo)