Neki ljudi imaju genetski defekt koji dovodi do povišenog holesterola, tzv. porodične hiperholesterolemije.
Ovo je podmukla bolest. Obično nema simptome i otkrije se tek kada neko doživi srčani udar. Ravnoteža holesterola zavisi od toga šta jedemo, koliko smo fizički aktivni, ali i od naše genetike. Nažalost, neki ljudi rađaju se sa genetskom greškom koja dovodi do visokog holesterola. Ova bolest se naziva porodičnom hiperholesterolemijom, a pacijenti je često nazivaju i genetskim holesterolom. Ako se ovaj problem ne otkrije na vrijeme, uzrok je srčanog udara i kod mladih ljudi.
Gen se nasljeđuje od oca ili majke
"Uglavnom se rađamo sa vrlo niskim vrijednostima LDL holesterola. Problem nastaje ishranom, ponašanjem, fizičkom neaktivnošću, gojaznošću. Određeni broj pacijenata, koji nije mali, može da ima i genetsku grešku koja dovodi do povišenog holesterola. Ova bolest naziva se porodična hiperholesterolemija, a nije nimalo rijetka i prenosi se sa koljena na koljeno. Dakle, ako jedan od roditelja već ima ovu bolest, šansa da će i dijete imati povišen holesterol je 50 odsto. I ljudi koji su izloženi vrlo visokim nivoima holesterola, a ne kontrolišu ga često, dožive infarkt miokarda u ranijoj dobi", objasnila je prof. dr. Katarina Lalić, endokrinolog.
Što je viši nivo LDL holesterola, to je veći rizik od ateroskleroze
Prema njenim riječima, ako mlađi ljudi dobiju srčani udar, uvijek treba posumnjati na porodičnu hiperholesterolemiju.
"Sve do sada urađene studije jasno pokazuju da, što je duža izloženost višim koncentracijama holesterola, rizik od ateroskleroze značajno raste", upozorava profesorka Lalić.
Naslage LDL holesterola na krvnim sudovima nazivaju se - plak. Vremenom, plak može da se nakupi i toliko suzi krvne sudove, da prestane protok krvi, uzrokujući bolesti srca i krvnih sudova. Zbog toga se ovaj holesterol često naziva i lošim holesterolom. Tako će, na primjer, ljudi koji nemaju povišeni holesterol i koji paze, biti izloženi riziku od infarkta miokarda i ateroskleroze tek nakon 60. godine.
"Taj nivo LDL holesterola kod osoba koje nisu u opasnosti (pušenje, gojaznost, dijabetes, starost) treba da bude niži od 3 mmol/l. Kod umjerenog rizika, nivo LDL holesterola je 2,6 mmol/l, kod visokog rizika LDL bi trebalo da bude manji od 1,8 mmol/l, a kod osoba sa najvećim rizikom trebalo bi da bude vrlo nizak, odnosno manji od 1,4 mmol/l", kaže dr. Lalić.
Uzimanjem najjednostavnijeg testa krvi moguće je na vrijeme saznati da li postoji povišen holesterol, kako bi se na vrijeme smanjio njegov loš i destruktivan uticaj na zidove krvnih sudova.
Svako treba da prođe LDL skrining test
Kaže da je najveći problem to što pacijenti sa povišenim lošim holesterolom uglavnom ne osjećaju ništa i nemaju simptome. Mnogi pacijenti povišeni holesterol otkriju tek kad dožive infarkt miokarda. Zbog toga bi svako trebalo da posjeti svog ljekara i provjeri nivo LDL kolesterola. Muškarci bi trebalo da imaju prvi skrining sa 35 godina, a žene sa 45 godina ili ranije ako postoje druge pridružene bolesti, porodična anamneza osoba koje su rano imale srčani ili moždani udar.
Nakon skrininga veoma je važno konsultovati ljekara koji će utvrditi nivo kardiovaskularnog rizika u odnosu na vrijednosti LDL holesterola i druge parametre i faktore rizika, kao što su prethodni kardiovaskularni događaji u porodici, i uputiti pacijenta na dalje tretmane.
(Story.hr/MONDO)