Zdravlje

Sve što treba da znate o gubi - bolesti koja se ne prenosi lako: Oboljele su nekada slali na izolovana ostrva

Danas poznata kao Hensenova bolest, guba se smatra lako izlječivom - ali nije uvijek bilo tako.

Izvor: Shutterstock

Vijest da se guba pojavila u Evropi - registrovana je u Hrvatskoj i u Rumuniji - podstakla je mnoge na pitanja kako se ova bolest opet našla na naslovnim stranama, zajedno sa senzacionalističkim naslovima.

U nastavku tekstu možete da pročitate zašto ovo nije vest za paniku, ali i zašto su ostrva-gubavaca duboko ukorijenjena u kolektivnu svijest evropskih naroda, kao i kako "hajka" na oboljele još uvijek oblikuju naš pogled na bolest - koja je sa savremenom medicinom lako izlječiva. 

Kratak izvještaj iz Rumunije i Hrvatske

Tokom decembra 2025. godine, zabelježeni su izolovani slučajevi gube u Rumuniji i u Hrvatskoj - u Rumuniji su vlasti potvrdile jedan slučaj u spa centru u gradu Kluž-Napoka, nakon više decenija bez potvrđenih infekcija. Dok je u Hrvatskoj potvrđen izolovani uvezeni slučaj osobe poreklom sa Nepala i on se nalazi u izolaciji na liječenju.

Oba navedena događaja su lokalnog karaktera i kako javni zdravstveni sistemi tih država navode - epidemiološka situacija je pod kontrolom. 

Izvor: Shutterstock

Evropa nije imala pravu epidemiju gube u modernom dobu, a slučajevi su uglavnom izolovani i uvezeni iz endemskih zemalja. 

Nauka otkriva: Šta je guba i da li je opasna u modernim vremenima?

Guba, danas u medicinskom kontektsu poznata kao Hansenova bolest, uzrokovana je bakterijama iz Mycobacterium leprae kompleksa i u nekim slučajevima Mycobacterium lepromatosis. U pitanju je infekcija koja nastaje nakon dugotrajnog kontakta sa oboljelim.

Izvor: Shutterstock

Bakterija napada kožu, periferne nerve, sluzokožu gornjih disajnih puteva i oči. Sam period inkubacije je veoma dug - najčešće 5 godina, da se simptomi ispolje. Činjenica koja otežava "vezivanje" slučaja za neposredan izvor zaraze, što je tokom srednjeg vijeka dovelo do zabune i pogrešno se povezuje sa "božjom kaznom".

Ono što je važno istaći jeste da se bolest ne prenosi lako - nije je moguće "zaraditi" nakon kratkog kontakta u svakodnevnom životu. Takođe, sa modernom antibiotskom terapijom (MDT), ova bolest se u većini slučajeva liječi uspješno i pacijent vrlo brzo nakon što počne sa ispijanjem antibiotika, više nije zarazan.

Biti gubavac - brutalna i tužna istorija

Prvi spomeni gube kao bolesti, potiču još iz drevnih vremena Indije i Kine, takođe ona se spominje i u Bibliji. Ovo govori da je još od drevnih vremena predstavljala zdravstveni problem, ali to je sa sobom donijelo i određenu stigmu - bolest, ukoliko se ne liječi, ostavlja vidljive tragove na čovjeku i njegovoj anatomiji.

Izvor: Shutterstock

Tokom srednjeg vijeka, uslijed vjerskih dogmi, ali i činjenice da je nekada gotovo nemoguće odrediti početak zaražavanja - ona je povezivana sa "božjom kaznom" i razvratom. Stoga se počinje sa prebacivanje oboljelih na udaljena poluostrva i ostrva, kako bi se kaznili.

U 19. i tokom ranog 20. vijeka, države su sprovodile politiku izolacije da bi se prekinuo "lanac" transmisije. Međutim, oboljele osobe su i dalje prisilno prebacivane na udaljena poluostrva i ostrva, gdje su formirali svojevrsne zajednice izgnanika.

Pogled na Spinalongu 1900. godine
Izvor: akg-images / akg-images / Profimedia

Spinalonga u Grčkoj je bila posljednja takva destinacija u Evropi, mesto koje "živo" demonstrira kako su rastavljane porodice tokom savremene istorije, ali i kako su svjedočanstva pokazala - neobične kulture preživljavanja.

Situacija danas

Stigma je možda najozbiljnija "posledica" gube kroz vijekove. Mitovi o neizlječivosti, o nemoralnom karakteru i o društvenom izopštavanju, proizveli su duboko ukorijenjeni strah.

Danas, ova bolest je potpuno izlječiva zahvaljujući terapiji (MDT), koja se besplatno pruža pacijentima širom svijeta uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije. Trajanje terapije zavisi od oblika bolesti - od oko 6 do 12 mjeseci.

Drugim riječima, javna zdravstvena praksa danas podrazumeva brzo prepoznavanje bolesti, nalaženje kontakata i njihovu provjeru, ali i primjenu standardne terapije - mere koje brzo smanjuju rizik od daljeg širenja i potencijalnog rizika od epidemije.