Čim počne školska godina, među roditeljima počne da cirkuliše jedna riječ koja izaziva nelagodu: vaške.
Dovoljna je reći da ih neko dete ima, pa da počne pregledanje kose, pranje posteljine, usisavanje namještaja i preispitivanje svega što je dete prethodnih dana dodirivalo. Međutim, oko vaški postoji mnogo više mitova nego što se očekuje.
One ne skaču sa glave na glavu, ne lete, a gotovo sigurno ih nećete dobiti zato što je djete sjedilo u školskoj klupi koju je prije njega koristilo drugo dijete. I možda najvažniji dio je taj da vaške nemaju nikakve veze sa tim koliko je neko čist.
Paraziti koji su sa nama hiljadama godina
Vaške nisu savremeni problem koji se pojavio u vrtićima i školama. Ljudi i ovi sitni paraziti zajedno prolaze kroz istoriju evolucije već milionima godina.
Vaške koje žive na čovjeku prilagodile su se životu na našem tijelu do najsitnijih detalja. Njihove kandžice odgovaraju prečniku ljudske dlake i omogućavaju im da se čvrsto uhvate za vlas i kreću kroz kosu. Postoje različite vrste i oblici, a zajedničko im je da se kreću po našem tijelu, gdje se hrane krvlju.
Zanimljivo je da su se, kako su ljudi počeli da nose odjeću, tokom evolucije "izdvojile" i tjelense vaške, koje su se specijalizovale za život na odjeći, a ne na glavi. One nisu isto što i vaške koje nalazimo kod djece u vrtićima i školama.
Ne skaču. Ne lete.
Jedan od najraširenijih mitova jeste da vaška može da skoči sa jedne glave na drugu. Istina je da ne može.
Vaške nemaju krila i nisu građene za velike akrobacije poput buve. Najčešći način prenosa jeste direktan kontakt glave sa glavom. Zato su djeca njihova česta meta. Kada se igraju, grle, šapuću jedno drugom ili jednostavno provode mnogo vremena veoma zajedno, kosa dolazi u direktan kontakt.
Vaška tada ima idealnu priliku da pređu na novog domaćina i tamo se gosti. One neće proletjeti kroz sobu niti skočiti nekoliko metara do sljedeće osobe jer bez domaćina vrlo lako uginu. Preciznije rečeno, odrasle jedinke nakon najduže 48 sati, kao i na temperaturi većoj od 55 stepeni Celzijusovih.
Šta je sa kapama, četkama i jastucima?
Ovo je dio priče koji roditelje obično najviše zabrine. Da li dijete može da dobije vaške tako što je stavilo tuđu kapu na glavu? Ili koristilo tuđu četku? Ili je sjedilo na kauču na kojem je prije toga sjedila osoba koja ima vaške?
Teoretski, prenos preko predmeta jeste moguć. Ali prema stavu stručnjaka, u mnogo manjem procentu će neko prenijeti vašku preko predmeta nego direktnim kontaktom glava-na-glavu.
"Oni nemaju veliki potencijal u prenošenju", rekao je za National Geographic, genetičar dr Dejvid Rid sa Univerziteta Floride.
Vaške jednostavno nisu vične u preživljavanju bez domaćina. Zato nema mnogo smisla da ih zamišljamo kako vrebaju po školskim klupama i tepisima čekajući sljedeću glavu.
Ipak, kada se utvrdi da neko od ukućana ima vaške, ima smisla da se sklone ili operu stvari koje su bile u kontaktu sa kosom: poput posteljine, odjeće, četki i češljeva.
Vaške ne biraju "prljavu" djecu
Još jedan mit koji je teško iskoreniti jeste da su vaške posljedica loše higijene. Nisu. Svako može da dobije vaške, bez obzira na to koliko često neko pere kosu ili koliko je uredan. Njih jednostavno zanima samo jedno, da pronađu odgovarajuću ljudsku glavu i izvor hrane kako bi preživjele.
Zato pojava vaški u vrtiću ili školi nije razlog za sramotu niti za optuživanje određenog djeteta ili roditelja. Štaviše, djeca školskog uzrasta posebno su izložena jer provode mnogo vremena u bliskom kontaktu sa svojim vršnjacima.
Da li su opasne?
U većini slučajeva, vaške predstavljaju neprijatnost, a ne ozbiljnu zdravstvenu opasnost. Njihov ujed može da izazove svrab, a intenzivno češanje pravi ranice kroz koje bakterije dospijevaju u kožu i potencijalno izazivaju lokalnu infekciju.
Važno je da se razlikuju tzv. glavne od tjelesnih vaški. Tjelesne vaške mogu da prenesu i određene bakterijske bolesti.
Podstanari su tu ako...
Svrab sam po sebi nije dovoljan dokaz. Najvažnije je da se otkriju žive vaške. Gnjide mogu da ostanu u kosi i nakon što vaški više nema, pa samo njihovo prisustvo ne znači nužno da su aktivne.
Ako se pronađe živa vaška, kosu je tada potrebno detaljno pregledati i iščešljati gustim češljem za vaške. Jedan pregled i tretman najčešće nije dovoljan, postupak se ponavlja svakih nekoliko dana, sve dok ne pronalazite žive vaške.
Odsustvo živih vaški tokom dvije nedjelje dobar je znak da ste se neželjenog podstanara na glavi riješili.
Kod uporne infestacije postoje i specifični preparati namijenjeni tretiranju vaški. Međutim, izbor preparata treba da se prilagodi uzrastu i uputstvu za upotrebu, a važno je da se zna i da su neke populacije vaški vremenom razvile otpornost na određene insekticide.
Trenutno se smatra da je aktivni sastojak spinosad, dovoljan da se riješite neprijatnosti, prema stavu profesora toksikologije Džona Klarka sa Univerziteta u Masačusetsu.
Najbolja "prevencija" je zapravo vrlo jednostavna
Ne postoji način da se djeca potpuno zaštite od vaški. Ali postoji jedna stvar koja značajno smanjuje mogućnost prenosa: izbjegavanje direktnog kontakta kose sa kosom.
I zato, kada se u vrtiću ili školi pojave vaške, nema potrebe za panikom. Pregledajte kosu djeteta, reagujte ako pronađete žive vaške, sprovedite odgovarajući tretman i pratite situaciju.
Jer koliko god su nam odbojne, vaške su zapravo uspješni mali paraziti koji su sa ljudima preživjeli hiljade generacija. I izgleda da još ne planiraju da odu.
(EUpravo zato/National Geographic/CDC)