Legenda jugoslovenske komedije Miodrag Petrović Čkalja navodno nije želio da sarađuje sa 8 kolega
Legendarni Miodrag Petrović Čkalja je jedan od najboljih komičara sa ovih prostora. Njegov Jarić Živadin iz hit komedije "Kamiondžije" i dalje zasmijava generacije koje nisu ni rođene kada su serija i film snimani, a svi pamte i role koje je ostvario u "Servisnoj stanici", seriji "Ljubav na seoski način", "Vruć vetar"...
Prije nekoliko godina, njegov kolega Božidar Bole Stošić je otkrio da je Čjalja imao "crnu listu" glumaca sa kojima nije htio da sarađuje. Nije mu odgovarao temperament pojedinih kolega, a navodno je ta lista neke ljude prinudno udaljila sa seta, i dodao da upravo zbog Čkalje nije odigrao ulogu u “Boljem životu”.
"U 'Boljem životu' me nije bilo jer sam morao da imam direktne scene s Miodragom Petrovićem Čkaljom. On je imao kod sebe spisak od osam glumaca s kojima nije želio da radi. Na njemu je bilo i moje ime. Nisam želio da dođem na snimanje, a da me on izbaci. Znao sam da me to čeka", rekao je tada Bole Stošić i objasnio zašto su se posvađali:
"Posvađali smo se na savjetu Beogradskog dramskog pozorišta. On je meni bio vrlo drag, ali nesrećan čovjek. Nije mogao da izađe na ulicu jer je bio vrlo popularan. Gledali su svi u njemu Čkalju s malih ekrana".
Ovo nije jedina od zamjerki koje su na Čkaljin račun iznosile njegove kolege. Godinama unazad kruži priča da se njegov kolega Pavle Vuisić i on nisu voljeli. Vuisić je navodno govorio da je Čkalja pretjerivao u glumljenju i da zbog tog "glumatanja" Vuisić nije mogao da ga smisli. Iako su u šouu bili nerazdvojni prijatelji, u stvarnom životu su bili u užasnim odnosima.
"Čkalja je bio potpuno drugačiji od Pavla. Bio je slab, a moj muž je bio jak. Miodrag je pretjerivao u glumljenju, dok je Pavle govorio da on "ispred kamere ne glumi, nego da se samo ponaša", kazala je jednom prilikom udovica čuvenog glumca Mirjana Vuisić.
Pred kraj života poznati komičar žalio se kako ga muči samoća. Bio je napušten od kolega, gledajući kako mu prijatelji jedan po jedan umiru, a Čkaljin čuveni osmijeh počeo je da blijedi. Godine 2002. je dobio nagradu za životno djelo “Car Konstantin”.
"Da sam u Americi i da sam primio ovako veliku nagradu, zahvalio bih se, prvo svojoj ženi, pa djeci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje", rekao je Čkalja te 2002. godine.
Mnogo se pričalo i da je glumac i komičar živio u siromaštvu, te da nije imao šta da jede, ali je on to osporio.
"Kao i svaki penzioner. Ne može drukčije, nemam nikakva druga primanja sem penzije. Izmišljaju svašta . Čkalja gladuje! Ne, gdje to ima. Pa, ne gladuje ovaj moj komšija koji ima pet hiljada penziju. Mučimo se, dovijamo se..."
(MONDO/Kurir.rs)