Da li smo na pragu revolucije koja će pomoći da smanjimo negativan uticaj računara na životnu okolinu? Naučnici misle da jesmo…
Inženjeri kalifornijskog univerziteta Barkli su napravili vještačke kristalne strukture čija primjena bi učinila tranzistore efikasnijim za čak 30 procenata.
Dobra vijest je da ovu tehnologiju možemo primijeniti već danas.
Obično ne razmišljamo o tome koliko energije naši računari i telefoni utroše dok ih koristimo.
Ipak, kako kompjuteri nastavljaju da se smanjuju i u isto vreme postaju sve jači, zahtijevaju i sve više energije kako bi funkcionisali, a energija utrošena na računarstvo se eksponencijalno povećala u prethodnoj deceniji i već čini jednocifren procenat ukupne svjetske proizvodnje energije.
Nova studija je pokazala da vještački kristal, debljine manje od 2 nanometra, sastavljen od slojeva hafnijum-oksida i cirkonijum-oksida, može da kroz efekat poznat kao negativna kapacitivnost smanji količinu napona potrebnog za upravljanje tranzistorima za približno 30 procenata, a kao rezultat toga i količinu energije koja je potrebna računaru.
"Uspješno smo pokazali da je naša tehnologija bolja od komercijalno dostupnih tranzistora", rekao je Sajif Salahudin, profesor elektrotehnike i kompjuterskih nauka na kalifornijskom univerzitetu Barkli. Ako uzmemo u obzir ono što industrija poluprovodnika, vrijedna 3 biliona dolara, može da učini danas, mi je u suštini možemo nadmašiti.
Da Salahudinove reči imaju težinu pokazuje nam i to da većina najsavremenijih silicijumskih tranzistora već koristi tanak sloj materijala, debljine 2 nanometra, sačinjen od hafnijum-oksida na vrhu silicijum-dioksida, poznat kao oksidna kapija. Ukoliko uzmemo u obzir i da se cirkonijum-oksid takođe koristi u silicijumskim tehnologijama, dolazimo do toga da se nova kristalna struktura može lako integrisati u napredne tranzistore.
"Jedan od problema koji često vidimo u ovoj vrsti istraživanja je da možemo da demonstriramo različite fenomene u materijalima, ali ti materijali nisu kompatibilni sa naprednim računarskim materijalima, pa ne možemo donijeti korist postojećoj tehnologiji", kaže Salahudin. "Ovaj rad transformiše negativnu kapacitivnost iz akademske teme u nešto što bi zapravo moglo da se koristi u naprednom tranzistoru".
Naše je samo da sačekamo primjenu ove tehnologije, što bi moglo da se desi uskoro, makar tako smatraju pomenuti naučnici.