Vijest da je kompanija Ilona Maska, Neuralink ugradila implantat u ljudski mozak donijela je mnoštvo novih pitanja i dilema. Doktor Miloš Babić odgovara na neke od njih.
Još uvijek je nejasan tačan uticaj ovog dostignuća, ali se mnogi slažu da može biti prekretnica do tehnologije koja bi mogla da nam promijeni život nabolje.
Nesumnjivo je u pitanju ogroman poduhvat kompanije koja je, nakon testiranja čipova na majmunima, u septembru objavila da je dobila odobrenje da započne testiranje na ljudima, a prvi pacijenti su ljudi koji su izgubili sposobnost korišćenja ekstremiteta.
Ipak, ukoliko mislite da je ovo zastrašujuće, ili veliko dostignuće, dr Miloš Babić objašnjava kontekst, te kako je riječ o tehnologiji koja se već uveliko koristi u medicini.
"Detektovanje talasa u neuronima prvi put je urađeno u 19. vijeku. Sa stanovišta savremene nauke, nije toliko teško staviti finu iglu u (ili blizu) neurona i zabilježiti kada taj neuron puca. Ono što je Neuralink postigao, već decenijama se radi u laboratorijama širom svijeta", kaže dr Babić, koji radi u na univerzitetu u Kaliforniji.
Na njegovoj Fejsbuk stranici podijelio je sa onima koji ga prate da pacijenti koji boluju od Parkinsonove bolesti već dugo rutinski dobijaju implantate koji stimulišu određene dijelove dubokog mozga - terapija koja je čudo učinila kod ljudi koji su prešli tačku kada lijekovi mogu pomoći.
"Mnogo univerziteta su u nezavisnim istraživanjima razvili sopstvene implantate za kontrolu vještačkih udova Čak postoji i više primjera kada su veliki setovi elektroda usađuvani u vizuelni korteks slijepih osoba, vraćajući im ograničen vid. Guglajte "intrakortikalna vizualna proteza" za primjer", kaže.
Ovo nije nova oblast, objašnjava Babić, niti nešto u čemu je Mask pionir.
"Neuralink je samo uspio da izvede prvi korak u procesu koji drugi rade već decenijama. Ako želite analogiju, zamislite da je Mask pokrenuo avio-kompaniju, i najavio da su uspješno pokrenuli turbine na svom prototipu; tu je negdje Neuralink. Sve stvarno teške i inovativne stvari tek treba uraditi. Što se tiče strahova, šta ova tehnologija realno može postići?U predvidljivoj budućnosti (govorim o sljedećih nekoliko decenija), postoji tačno nula šansi da bilo koja takva tehnologija omogući "pristup Internetu putem mozga".
Relativno je jednostavno detektovati signale iz mozga i slati ih mašinama; tako da je ideja direktnog kontrolisanja vještačkih udova (ili vozila) već u razvoju. Međutim, slanje signala nazad u mozak je moguće samo na veoma opštem nivou (kao što je u terapijama Parkinsonove bolesti, gdje elektrode stimulišu cijeli region mozga); ili kada je površina mozga izuzetno uređena i predvidiva (kao u vizualnom korteksu).
Slanje riječi ili koncepata direktno u mozak zahtijeva nivoe precizne integracije između elektroda i neurona koji čak nisu ni na horizontu. Niko neće uskoro hakovati tuđi vizuelni feed ili njihove "misli". Pred nama je dugačak put sa mnogo zamki i problemima na nivou cijele ljudske civilizacije prije nego što to postignemo.
To je kao da neko posmatra razvoj prve sijalice i brine o tome kako će jednog dana taj elektricitet dovesti do toga da vam lični podaci budu ukradeni na mreži: to je nešto o čemu treba razmišljati, ali nije nešto što će, vjerovatno, uticati na bilo koga ko je trenutno živ".
Ma šta vam rekla Muskova PR ekipa, ovo nije novi proboj, nije ogroman korak, i vrlo je malo vjerovatno da će rezultirati posebno uzbudljivim ili posebno zastrašujućim efektima na čovječanstvo", ističe Babić.
(MONDO)