Zašto je jedan od rijetkih koji je vjerovao u trijumf nad Rio Aveom? Zašto mu se Banjaluka "uvukla pod kožu"? Ko ga je izvukao iz fudbalskog "blata" i spriječio da završi karijeru? Sa Almedinom Ziljkićem smo pričali o svemu!
Kada biste brojne mlađe navijače Borca pitali ko im je najdraži fudbaler kluba za koji navijaju – kao "iz topa" bi ispalili – Almedin Ziljkić!
I mnogi bi bili saglasni jer je za to mnoštvo razloga!
Ponašanje na terenu u skladu sa imenom kluba, srčanost, marljiv i predan rad na treningu, poštovanje navijača i grada u kojem živi, jednostavnost, komunikativnost, druželjubivost... sve su to stvari koje bi prosječan navijač Borca pobrojao kad bi govorio o "Ziljki" – i ne bi pogriješio ni u jednoj!
Zaista je Almedin jedan od lidera Borca u svakom pogledu, pa je i ovaj razgovor, sa prvim danima Nove godine, još jedna dobra prilika da svi utvrdimo o kome se radi...
Prošla godina, u fudbalskom smislu, nije počela na dobar način. Odigrana su samo tri kola proljećnog dijela prvenstva – a onda je uslijedila suspenzija takmičenja zbog loše situacije u državi po pitanju korona virusa.
"Najiskrenije govoreći, sve nas je to zateklo, sva ta situacija i kod nas i u svijetu po pitanju korona virusa. Nadam se da će se situacija stabilizovati što prije, da će sve ovo biti prošlost i da će se, kad je konkretno fudbal u pitanju, publika što prije vratiti na stadione. Jednostavno, bez navijača na tribinama to nije to", počeo je Ziljkić razgovor za MONDO.
U tom trenutku, "Velikan iz Platonove" nalazio se na četvrtom mjestu na tabeli, koje je, nakon odluke IO FS BiH o zvaničnom kraju takmičenja, bilo dovoljno da crveno-plavi prvi put poslije 2012. godine izbore mjesto u kvalifikacijama za Ligu Evrope.
"Tako se, jednostavno, poklopilo. Međutim, da odmah razjasnim – nama niko ništa nije poklonio, ni taj plasman u trenutku suspenzije i prekida sezone, a onda ni taj plasman u Evropu! Nismo mi donijeli covid-19 niti smo krivi za to... Maksimalno smo se posvetili ostvarivanju što boljeg plasmana, ta pozicija je na kraju bila dovoljna da klub nakon osam godina zaigra na evropskoj sceni. Stvari bi svima trebalo da budu jasne – da je Tuzla siti bila ispred nas ili bilo ko drugi, igrao bi tu Evropu i to je jednostavno tako", kategoričan je Borčev krilni napadač.
Žrijeb za drugi evropski kup po jačini, održan nedugo kasnije, spojio je Borac sa nikšićkom Sutjeskom.
Almedinu je to bio debi na ino-pozornici, za razliku od brojnih igrača Borca koji su već imali to iskustvo u nogama sa drugim klubovima (Marko Jovanović, Stojan Vranješ, Goran Zakarić, Bojan Pavlović, Aleksandar Subić...).
"Iskreno, meni je sve to djelovalo kao utakmica iz domaćeg prvenstva. Govorim to jer nije bilo publike da nas podrži, jer se radilo o rivalu iz 'komšiluka', ali bukvalno sam tek poslije utakmice shvatio koliko nam je ovo značilo, ne samo nama igračima, već i svim ljudima u i oko kluba, navijačima za koje sam čuo da su čak došli i blizu stadiona u želji da nam čestitaju, ali zbog svih protokola nisu mogli to da urade. Prvi put u novijoj istoriji Borac je uspio da preskoči prvu prepreku u Evropi i bukvalno iste sekunde nakon utakmice osjetilo se koliko je taj rezultat veliki i značajan."
"Da nas je Rio Ave lagano dobio, bio bih predmet sprdnje, ali to me ne zanima!"
Drugo kolo – daleko atraktivniji rival, portugalski Rio Ave, a "Ziljka" je bio jedan od rijetkih u Borcu, ako ne i Banjaluci, koji je vjerovao da petoplasirana ekipa portugalske Primeire može da padne u gradu na Vrbasu.
"Znao sam da je Rio Ave veliki favorit, da odmah svi razumiju, svjestan sam, naravno, iz koliko kvalitetne lige nam je dolazio naredni rival. Ludo sam, međutim, vjerovao da možemo da prođemo u naredno kolo! Svi su, čim je završen žrijeb, odmah 'skontali' da će nas Portugalci lako dobiti, a ja jednostavno nisam u to htio da vjerujem! Da se to i desilo, da su nas lagano pobijedili, postao bih predmet sprdnje, ali to me 'ni sekunde' ne bi zanimalo! Ne bojim se izazova, niti bilo koga osim Boga dragog i zaista mi je žao što nas u toj utakmici sreća nije pogledala. Zaslužili smo najmanje produžetke, ali ispalo je kako je ispalo..."
Upravo zbog takvog stava, Almedin Ziljkić je drag svim navijačima i simpatizerima Borca, a ni sam Borčev as ne krije da su mu se narod i Banjaluka "uvukli pod kožu"...
"Zaista je tako i to ne krijem – niti ću ikad! Zaista sam bezbroj puta do sada rekao da mi je ovdje najljepše u životu do sada. Često kažem supruzi 'uživaj u ovom momentu' jer sam veliki nostalgičar i znam da ću kad-tad žaliti za sadašnjim životom u Banjaluci, kad god to bilo."
"Ne glumim, ne foliram se, nekad idem i 'glavom kroz zid'!"
Prepoznatljiv je Almedin i po još jednoj stavci – motivacionim porukama na društvenim mrežama.
Jedna takva uslijedila je nakom meča sa njegovim bivšim klubom, Tuzla sitijem, samo par dana nakon pomenute nesrećne eliminacije od Rio Avea.
"Šta da kažem, jednostavno rečeno to je nešto po čemu sam prepoznatljiv... Svako ima svoj neki ritual ili način motivisanja. Takav sam po prirodi, ne foliram, ne glumim, nekad i griješim, pa idem glavom kroz zid (smijeh). Protiv sebe ne mogu!"
Prvi dio tekuće sezone za Almedina Ziljkića je, na klupskom planu, bio – veoma dobar.
Na 17 mečeva u m:tel Premijer ligi šest puta je matirao protivničke golmane, te u isto toliko navrata igračima "spakovao" pogodak.
Konačnu ocjenu učinka će, kaže, ipak dati na proljeće, kad se budu svodili računi za ovu sezonu.
"Proteklih pola godine mi je zaista, sa fudbalske strane, najbolji period na klupskom planu. Nije mi to dovoljno za ovu sezonu, odmah da se zna – biću zadovoljan tek tamo u maju, ako izborimo novi nastup na evropskoj sceni. To bi došlo kao kruna svega urađenog od starta takmičenja..."
Protekla godina je za Almedina Ziljkića bila uspješna na još dva polja – reprezentativnom i privatnom.
Pomenutim sjajnim igrama u Borcu zaslužio je poziv sad već bivšeg selektora BiH Dušana Bajevića, a krajem ljeta saznao je da sa suprugom Mirelom čeka rođenje kćerke!
"Mnogima je 2020. godina bila za zaborav, a eto meni je bila najljepša! Samo da je Bog dao manje smrtnih slučajeva zbog korona virusa, ali to je već Božija volja... Meni je, ponavljam, prošla bila zaista najljepša godina jer sam saznao da supruga nosi kćerku. Desilo se to baš pred taj meč sa Sutjeskom, a malo su i mediji tad napravili lapsus, jer je objavljeno da sam saznao da je trudna. Porodila se na samom početku godine i slobodan sam da kažem da mi je i ova godina krenula savršeno!"
"Darko Vojvodić me je spasio da ne završim karijeru"
Pripreme za drugi dio sezone počele su juče, a prozivku je obavio novi trener Marko Maksimović.
Ziljkićevi i Maksimovićevi putevi tako su se ponovo spojili – upravo je Maksimović bio uz "Ziljku" kad je predstavljen u Borcu, prije tačno dvije godine.
Ziljkić, ipak, u prvi plan ističe još jedno ime značajno za njegovu karijeru...
"Marka Maksimovića poznajem otkako sam u januaru 2019. godine došao u Borac. Kad sam doveden, bio je direktor kluba, a kao što ste i rekli, upravo je Marko bio pored mene kad sam zvanično predstavljen kao pojačanje Borca u januaru 2019. godine. Doveo me je Darko Vojvodić, koji je zaslužan za skoro sve što sam postigao u životu. Darko je taj koji me je 'izvukao iz blata', kad sam faktički htio da prestanem da igram fudbal! Razmišljao sam, kažem najiskrenije, i o tome jer su me do te tačke natjerale fudbalske neznalice. Srećom, naišao sam na ovakvu upravu jednog kluba, ljude koji su prekorektni, a ja mogu samo još jednom da se zahvalim Darku što je sve to pokrenuo. Iskreno vjerujem da će Marko napraviti uspjeh sa Borcem. Veoma je ambiciozan, mlad, zna kako 'diše' fudbal, a na nama je da sprovedemo njegove zamisli i ostvarimo cilj koji je pred nas postavljen."
Nova godina već polako odmiče, januar grabi sigurnim korakom, a Ziljkić na kraju razgovora za MONDO ima jasne želje.
"Želim, prije svega, da nas sve na svijetu posluže zdravlje i sreća, to je najvažnije. Kad je Borac u pitanju – želim da slavimo izlazak u Evropu!", poručio je Borčev krilni napadač i ljubimac "Lešinara" i Banjaluke.