I dan-danas se prepričava duel Jarnija i Mirkovića na "Maksimiru".
Nedavno je obilježeno 22 godine od duela SR Jugoslavije i Hrvatske u Zagrebu u kome su se dvije reprezentacije na "Maksimiru" borile za mjesto na EP 2000. godine. Bio je to prvi duel poslije rata, napetost je bila velika, a osim po povoljnom rezultatu za "plave" (2:2), meč će se pamtiti i po velikom incidentu.
Zoran "Bata" Mirković i Robert Jarni su vodili bitke čitav meč, a nakon jednog prekršaja dosuđenog u korist Jugoslavije - Hrvat je pobjesnio, da bi mu Srbin odgovorio hvatanjem za "muškost".
Poslije toga tek su se "zapalilI" fudbaleri na terenu, o stanju na tribinama bolje da ne govorimo, ali je Jugoslavija uprkos nepromišljenom potezu Mirkovića, zbog kog se izvinjavao saigračima, na kraju uspjela da izdrži i osvoji bod koji ju je pogurao ka odlasku na Evropsko prvenstvo, posljednje koje su igrali.
Nerado se Mirković prisjeća tog meča i poteza koji je mnogima prva asocijacija na njegov reprezentativni staž, a njegov saigrač na tom meču Albert Nađ se prijsetio tog duela.
"Bata Mirković je tada ispao heroj, ali pitanje je šta bi bilo da se, kojim slučajem, nismo plasirali na Evropsko prvenstvo", ispričao je Nađ za "Meridian Sport".
"Moram da istaknem da smo od samog dolaska u Zagreb bili obezbijeđeni maksimalno. Imao sam utisak da ne može ni dlaka sa glave da nam padne. Neposredno pred sam meč dobili smo isti tretman kao i oni u Beogradu, ali mi smo bili fokusirani samo na prolaz na Evropsko prvenstvo!".
Pomenutog duela Mirkovića i Jarnija sjeća se kao da se desio juče, a ne prije dvije decenije.
"Kada sam video da će španski sudija da pokaže Bati Mirkoviću crveni karton, odmah sam krenuo prema Jarniju, da sam mogao, u tom trenutku bih ga likvidirao. Sva sreća da sudija nije vidio koliko sam bijesan i agresivan, mogao sam i ja prijevremeno da završim meč", prisjetio se bivši fudbaler Partizana.
Ipak, to je bila samo utakmica, gotovo svi igrači koji su tog dana bili na suprotnim stranama vrlo dobro se znaju i privatno, pa je tako Nađ odmah razgovarao sa najboljim hrvatskim bekom.
"Dan kasnije smo se Jarni i ja susreli na aerodromu, čim smo se ugledali iz daleka počeli smo da se smijemo. Onda je počela drugarska priča, to je sve normalno, van terena smo prijatelji, dok smo na terenu maksimalni profesionalci", rekao je Nađ i dodao koji je to detalj koji mu je još ostao u sjećanju sa čuvenog meča u Zagrebu.
"Najveći utisak na samom kraju meča bila mi je tišina na 'Maksimiru' i naše slavlje zbog plasmana na još jedno veliko takmičenje".