Golman poljskog Rakova Vladan Kovačević u intervjuu za MONDO govorio o sjajnoj protekloj godini, transferu u Poljsku, interesovanju sa Meace, te odlasku iz Banjaluke u Sarajevo.
Godinu iza nas većina će željeti da zaboravi, jer je pandemija korona virusa poremetila gotovo sve aspekte života, pa i sport, ali ima i onih za koje je ipak bila izuzetno uspješna.
Jedna od njih je i Vladan Kovačević, golman poljskog Rakova, koji je u 2021. godini nakon dvije osvojene šampionske titule sa Sarajevom otišao i inostranstvo i zablistao i na golu novog kluba.
U intervjuu za MONDO Kovačević se osvrnuo na proteklu godinu, govorio o transferu, interesovanju velikana iz Italije, ali i izuzetno teškim počecima karijere.
"Imao sam turbulentnu godinu, izgubio sam titulu sa Sarajevom, Borac je postao šampion, a mi smo osvojili kup i tada se desio transfer kojeg sam iskreno dugo čekao. Smatram da sam i prošle godine trebao da napravim transfer vani ali nije se desilo. Ali možda je i dobro. Možda je to sudbina. Ovaj transfer u Rakov, ne mogu da opišem koliko sam srećan što sam otišao u takav klub, jer imam sve moguće uslove da napredujem, imam odlične trenere", počeo je Kovačević.
"Osvojili smo Superkup protiv Legije, imao sam stvarno dobrih 5-6 utakmica u Evropi, šteta što nismo prošli u grupnu fazu Konferencijske lige. Ostvarili smo dobar uspjeh u Ekstraklasi, treći smo na tabeli, osvojili smo Superkup i imao sam stvarno dobru polusezonu i mogu da budem prezadovoljan što sam izvukao maksimum iz sebe i nastaviću da dajem maksimum u svakoj utakmici", dodao je on.
Kovačević je proteklog ljeta napustio Koševo i preselio iz Sarajeva u Poljsku, gdje mu je trebalo neko vrijeme da se navikne na način rada.
"Bilo mi je u početku teško da se naviknem, ne na zemlju, nego na način treniranja. Provodimo u teretani najviše vremena, drugačije se trenira, drugi je nivo, druga dimenzija fudbala. Iako poljska liga nije liga 'petice', ali stvarno se jako trenira. U početku sam imao i problema sa sitnim povredama, ali to je normalno kada promijeniš način treniranja. Navikao sam se na sve i snašao se. Oni su radnici, oni su druga Njemačka, disciplina, rad i to je sve. Ja sam posvećen tome tako da nemam nikakvih problema", istakao je Kovačević.
U Rakovu je zatekao nekoliko fudbalera sa ovih prostora, Frana Tudora, rođaka proslavljenog hrvatskog fudbalera i trenera Igora Tudora, bivšeg fudbalera Crvene zvezde Marka Poletanovića, kao i Žarka Udovičića, Milana Rundića i Zorana Arsenića.
"Oni su dugo u Ekstraklasi, rekli su mi kada sam došao neke stvari koje su mi mnogo značile. Srećan sam što su tu i mogu samo da im zahvalim što su mi pomogli da se naviknem".
U samo dvije i po godine Kovačević je stigao od debija za Sarajeva do transfera u inostranstvo, i to nakon dvije osvojene šampionske titule.
Za Sarajevo je debitovao na ljeto 2019. nakon što je Bojan Pavlović "skinut" sa gola zbog situacije sa navijačima „bordo tima“, kada im je tokom poraza 0:8 od Atalante pokazao srednji prst.
Međutim, Kovačević, otkriva da ovaj "incident" nije presudan za njegov debi, kako se obično misli.
"Ja sam prije te Atalante i Lige Evrope koja je kobno završila po Sarajevo na Koševu, trebao da branim prvu utakmicu, ali sam doživio nezgodnu povredu na pripremama u Sloveniji kada sam slomio nos. Ja sam trebao da branim tu prvu utakmicu Sarajeva u Evropi, tada je Pavlović bio povrijeđen. Sudbina je bila da poslije Pavlovićeve situacije sa navijačima branim protiv Slobode prvu utakmicu. Ja sam već bio spreman, tri godine sam bio sa prvom ekipom. Trener Musemić, ne mogu da kažem da nije volio mlade igrače, jer sve mlade igrače koji su kasnije došli i sada igraju gurnuo je on, ali u tom trenutku bilo je previše iskusnih da bi on mogao da rotira mlade. Nije bilo kao sada u PLBIH da igra pet mladih igrača u prvoj postavi. On me stavio na gol i od tada me Bog pazi", kaže Kovačević.
Dodaje da mu je trener golmana Adi Adilović mnogo pomogao, ali i cijela ekipa, predvođena onim najiskusnijim poput Ahmetovića, Velkoskog pa do svih ostalih.
"TI momci su me gurali samo naprijed, nikad nazad. Bilo je momaka koji su mi namjerno davali negativne komentare, ali kako bi mi pomogli. Tu je bilo i iskusnih koji su mi rekli polako, doći će sve na svoje i tako je i bilo. Ta generacija Sarajeva, ne mogu da izdvojim bilo koga sa kim nisam bio dobar. Presrećan sam što sam bio dio te generacije".
U Sarajevu je sarađivao sa Husrefom Musemićem, a potom sa Vinkom Marinovićem.
"Drugačiji su treneri. I sa jednim i sa drugim imao sam dobar odnos. Naravno da mi je Musemić davao veći pritisak jer je bila moja prva godina na golu. Ali Musemić me je nekako držao budnim tim pritiskom. Iako sam imao ogromnu podršku od njega, nekako me je držao budnim. Znao je da ima mladog golmana, znao je da želim duplu krunu, ja sam vraćao na terenu za tu podršku i imali smo stvarno korektan odnos. Kada je pitanju Vinko, imam visoko mišljenje o tom čovjeku, sve pohvale i sve najljepše", istakao je Kovačević.
U Sarajevu je izgradio ime, ali da bi do toga došao morao je izuetno mnogo da radi, a nije bilo nimalo lako.
"Prošao sam stvarno teških trenutaka i dok sam bio u Sarajevu i ovaj prelazak u Poljsku, ali i prije Sarajeva. Otišao sam u Krupu trenirati, šest mjeseci bio sam bez kluba, a onda sam odlučio sa Sinišom Mrkobradom koji me tad okrenuo ka Sarajevu i predložio da idem na probu. Ostalo je sve istorija. Bilo je jako teško i u Sarajevu i prije Sarajeva. Bilo je mukotrpnog rada ali neću se zaustaviti na ovom, želim još više“.
I dan-danas, kaže, pamti golmansku jamu na stadionu BSK-a u Banjaluci, gdje je trenirao sa Mrkobradom.
"Tu kad vas bace, naredna dva dana ležite u krevetu i dolazite sebi (smijeh)“.
Iako je do svoje 16. godine trenirao u Banjaluci, njegov talenat prošao je neopaženo kod ljudi koji su tada vodili banjalučki Borac i mladi golman završio je u Sarajevu.
"To je sudbina. Ti ljudi koji su bili u klubu i na čelu omladinskih kategorija vjerovatno su bili stručnjaci da presude da nisam dovoljno dobar za Borac, ali se sve okrenulo i vjerovatno se sada kaju, ali to nije moj problem. Ja sam otišao u Sarajevo i najljepše trenutke imao i u gradu i u klubu Sarajevu. Stvarno ne znam da li bih sad išta mijenjao poslije svega. To je bila sudbina. Ljudi koji su tada vodili Borac vjerovatno su mislili da nisam dovoljno dobar za Borac i to je to".
Vladan Kovačević je bio i na radaru Crvene zvezde, ali je procijenjeno da "nema dovoljan kvalitet da bi mogao da naslijedi Milana Borjana".
Svoj kvalitet, međutim, dokazao je na golu "bordo tima", a to je prepoznao i bivši selektor Robert Prosinečki, koji ga je u maju 2019. uvrstio na spisak za mečeve protiv Finske i Italije.
"Ja sam tada branio u Premijer ligi BIH, imao sam dobru sezonu i bio sam nagrađen od Prosinečkog, nikad mu to neću zaboraviti. Mislim da tada niko osim mene nije pozvan iz Premijer lige. Naravno da je taj poziv i osjećaj biti sa A selekcijom bio nešto najljepše možda što mi se desilo. Bio sam u svlačionici sa velikim imenima evropskog fudbala, Pjanićem, Džekom i da ne nabrajam dalje. To mi je pomoglo i mogu da budem zahvalan Prosinečkom“.
Tada nije upisao debi, ali ni poslije toga. Uprkos sjajnim partijama Kovačević se više nije našao na spisku reprezentacije BIH. Međutim, mladi golman ne želi da se time opterećuje.
"Ovo što se sada dešava, to me samo motiviše. Ja svoj dio posla radim, kada će doći poziv ne znam, ali doći će, ne sekiram se za sebe", poručio je on.
Da kvalitet itekako postoji, a i da zaista nema razloga da se sekira, potvrđuje i interesovanje italijanskog velikana – Intera iz Milana, koji je prema pisanju italijanskih medija zainteresovan da ga dovede na Đuzepe Meacu.
"Naravno da bih prihvatio taj poziv. Ja sam u ligi koja je praćena, jako kvalitetna, ima puno više ljudi koji prate poljsku ligu i to je mnogo kvalitetnija liga nego što ljudi na ovim prostorima misle. Bilo je interesovanja za mene i ima ga uvijek. Ne znam detalje, ta informacija se pojavila niotkuda, ali uopšte se ne sekiram. Ne razmišljam o tome. Vidim se u takvom klubu, ali da li je vrijeme da pravim sada iskorak? Mislim da ne. Mislim da treba da dokažem Poljacima da sam broj jedan u njihovoj ligi, a onda da idem dalje. Svakako da mi imponuje kada se Inter interesuje“, rekao je Kovačević.
"Ja se iskreno nadam da će sljedeći transfer biti liga petice. Rekao sam i ranije da se vidim u budućnosti i da mi je životni cilj da igram u Engleskoj. Ali koja god bude liga težiću da i u njoj budem najbolji. Koji će moj sljedeći korak biti, vidjećemo u budućnosti. Mislim da je na meni da radim i da budem strpljiv, mirne glave. A to je moja najača osobina – moja glava, uvijek pozitivno razmišljam i na terenu i van njega“, zaključio je Kovaćević.