Fudbalski klub Rudo ove godine obilježava 65 godina postojanja, a važan dio klupske istorije čini utakmica iz 22. decembra 1988. godine, kada su današnjim stadionom "Mitar-Mićo Mandić" špartali Savićević, Boban, Asanović, Vukićević, Miše... MONDO donosi priču o tome!
Fudbalski klub Rudo osnovan je 1957. godine, te će ove godine obilježiti 65 godina postojanja.
Sportsko "mezimče" iz gradića na Limu, gdje je 16 godina ranije formirana Prva proleterska brigada, domaće mečeve igra na stadionu "Mitar-Mićo Mandić", koji nosi to ime u čast jedne od najvećih legendi ruđanskog fudbala, a najveći uspjeh ostvario je 1975. godine, kada se takmičio u Republičkoj ligi BiH.
U tom trenutku, to je značilo da je Rudo trećeligaš u doba tadašnje Jugoslavije, a koliko je taj rezultat bio značajan za mjesto od 2.000 stanovnika, dovoljno govori podatak da je ovaj klub uspio da stigne do ovog takmičarskog ranga prije fočanske Sutjeske, višegradske Drine...
U izuzetno jakoj konkurenciji, gdje su se takmičili kakanjski Rudar, UNIS iz Vogošće, Kozara iz Gradiške, dobojska Sloga, visočka Bosna, Drina iz Zvornika, Ruđani nisu uspjeli da sačuvaju trećeligaški status, ali će ta godina ostati upamćena kroz klupsku istoriju.
Baš kao i 1988. kada su stadionom "Mitar-Mićo Mandić" (tada "Rosulje") špartali, između ostalih, Dejan Savićević, Zvonimir Boban, Aljoša Asanović, Ante Miše, Dejan Vukićević, Milinko Pantić!
Kako je došlo do toga da već tada proslavljeni asovi svojih klubova, reprezentativci Jugoslavije, gostuju u ovom gradu?
Te godine, naime, tadašnji predsjednik Fudbalskog saveza Jugoslavije Miljan Miljanić i selektor Ivica Osim došli su na ideju da se osnuje fudbalski tim koji će činiti reprezentativci Jugoslavije, a koji su bili na redovnom služenju vojnog roka u trajanju od godinu dana.
Miljanić i Osim su se vodili mišlju da ne bi trebalo da se dopusti da igrači zbog toga ispadnu iz željene takmičarske forme, pa su posljednjih šest mjeseci u vojsci mogli da treniraju i igraju za tim Jugoslovenske narodne armije.
Treninzi su održavani na stadionu Partizana (nekada stadion JNA), a povodom Dana JNA, 22. decembra, odlučeno je da tadašnja "fudbalska reprezentacija JNA" dođe da odigra utakmicu protiv seniorskog tima Rudog!
FK Rudo iz objektivnih razloga ove sezone nije prijavio ekipu za Regionalnu ligu Republike Srpske – Jug, a najveći poslijeratni uspjesi vezuju se uz nastupe u južnoj grupi Druge lige pod okriljem FS RS.
Meč je odigran u praktično nemogućim uslovima – teren je bio prekriven snježnim pokrivačem, snijeg je padao i tokom same utakmice, ali to nije spriječilo 5.000 gledalaca da zauzmu mjesto na tribinama "Rosulja".
"Žilavi" Ruđani bili su ravnopravan rival asovima Partizana, Hajduka, Dinama, Crvene zvezde… pa je meč na kraju završen najnepopularnijim rezultatom, dok su danima poslije utakmice, u izjavama za medije, Miljanić i Osim tvrdili kako "mogu da budu srećni što su Rudo napustili neporaženi".
Za reprezentaciju JNA tad su nastupali: Ilica Perić (Osijek), Aljoša Asanović (Hajduk), Dragan Jakovljević (Sarajevo), Željko Janović (Budućnost), Dragi Setinov (Hajduk), Dejan Savićević (Crvena zvezda), Slobodan Miletić (Partizan), Goran Bogdanović (Partizan), Ante Miše (Hajduk), Stjepan Andrijašević (Hajduk), Zvonimir Boban (Dinamo), Dejan Vukićević (Budućnost) i Milinko Pantić (Partizan).
Ruđanski tim su činili: Radojko Pjevčević, Dragan Novaković, Nikola Langura, Željko Bradonjić, Salem Redžović, Radiša Bradonjić, Nihad Šulović, Sveto Bradonjić, Dragan Šimšić, Žarko Lazović, Zoran Milošević, Dragoslav Barbarez, Slavenko Đurović, Aleksandar Janićijević, Goran Popović, Tiosav Pavlović, Mihajlo Tanović i Džemail Tabaković.
KAKO JE "JUFA" ČIZMIĆ IZ MOĆNOG FAP-A PREŠAO U MALO RUDO?
Već smo rekli da je najznačajniji rezultat u klupskoj istoriji Rudo ostvarilo 1975. godine, kada se tadašnja ekipa plasirala u Republičku ligu BiH (tada trećeligaški rang bivše SFRJ).
Na putu ka tom uspjehu, ekipom je "dirigovao" novajlija Jusuf Čizmić, koji je godinama unazad bio najbolji igrač pribojskog FAP-a u Drugoj ligi Jugoslavije, a čiji prelazak u tabor Rudog je izazvao oduševljenje u ovom gradiću...
Da stvar bude još interesantnija, detalji prelaska jednog od najboljih vezista tadašnje druge jugoslovenske lige nikad nisu objavljeni!
FAP je nakon ispadanja iz drugoligaškog društva upravo oko Čizmića želio da gradi tim koji će se ekspresno vratiti u viši rang, ali je tadašnje rukovodstvo Ruđana, na čelu sa Radošem Cvijetićem, ipak uspjelo da ga privoli da promijeni sredinu i plavi dres FAP-a zamijeni ruđanskim crveno-bijelim.
Kompletan transfer obavljen je u tajnosti, za njega je u Rudom znalo samo najuže rukovodstvo kluba, a poznato je samo da je konačni dogovor postignut u Ribarskom motelu u Starom Rudom!
Koliko je prvi čovjek kluba želio da i nakon Čizmićevog dolaska sve ostane pod velom tajne, dovoljno govori anegdota sa Čizmićevog prvog treninga, kada je zadužio ruđansku crveno-bijelu "desetku".
"Ko nam je ovaj novi sa desetkom na leđima?", pitao je tada Cvijetić malobrojne navijače, praveći se neupućen i nevješt.
Tokom karijere, Čizmić je dvije sezone nosio dres Kodžaelija, te bio jedan od prvih jugoslovenskih fudbalera koji je zaigrao za neki turski klub.
Poslije četiri godine u Rudom, vratio se u FAP, gdje je i završio karijeru, poslije čega se okrenuo trenerskom poslu, te vodio jablaničku Turbinu, sarajevski Olimpik, Rudar iz Pljevalja, Mladost iz Lučana...
Inače, osim Čizmića, prvu postavu kluba tada su još činili: Dragoljub Pjevčević, Senad Šulović, Braco Kiridžić, Radojko Bradonjić, Nedžib Šuman, Slobodan Radičević, Mujo Lakota, Šefket Džidić, Ibro Avdagić, Hajro Džidić, Atko Hasanagić i Slavenko Đurović.