MONDO INTERVJU

Ako Dzjuba hoće nešto veliko, Zvezda mu je najbolja šansa! Prvi Srbin u Zenitu za MONDO: Pare nisu problem, ali...

Autor Dragan Šutvić

Bio je prvi Srbin u Zenitu, a težak poraz Zvezde u Sankt Petersburgu ga je doveo na "Marakanu". Sada Vladimir Mudrinić za MONDO priča o Artjomu Dzjubi, razlici između dva kluba i jednoj stvari koja će odlučiti da li će Rus stići u Beograd.

Izvor: Profimedia/MNPress/MONDO/Uroš Arsić

Zvezdan Terzić je uzburkao i srpsku i rusku fudbalsku javnost kada je "oustio" informaciju da Crvena zvezda želi da naredne sezone u svoje redove dovede kapitena nacionalnog tima Rusije i Zenita iz Sankt Petersburga Artjoma Dzjubu.

Gorostasni napadač je pravi simbol najdominantnijeg ruskog tima u posljednjih desetak godina, a nakon što je ove sezone počeo da dobija sve manje prilike da igra šampion Srbije je krenuo u "napad" na njega. Ukoliko se desi da Dzjuba dođe, ipak neće biti prvi fudbaler koji je zamijenio dres Zenita za crveno-bijelu opremu na "Marakani".

Prvi put se to desilo krajem 2004. godine kada je legenda Sartida i jedan od najboljih izvođača prekida lige SR Jugoslavije Vladimir Mudrinić iz redova Zenita prešao u Crvenu zvezdu. Sada je on za MONDO pričao o svom iskustvu iz Rusije, ali i o mogućem dolasku Dzjube u Beograd!

"Vidim da se to spominje i da se Zvezdan Terzić oglašava povodom toga. Dzjuba dugo igra u Zenitu i u Rusiji je veliko ime i kapiten Zenita i ruske reprezentacije. Po meni nije nemoguće da se to desi, ali je pitanje kakve su njegove dalje ambicije. Kao što ste i vidjeli on može da bira klub u Rusiji", počinje Mudrinić svoju priču za MONDO.

Dzjuba je cijelu svoju karijeru proveo u Rusiji i nastupao je za dva velika kluba: Spartak iz Moskve i Zenit. I to uopšte ne čudi bivšeg vezistu Vojvodine, Sartida i Zenita, jednostavno Rusi kod kuće imaju sve!

"Njima je mnogo lakše tamo, pričaju svoj jezik, u svojoj su zemlji u svom gradu, bukvalno imaju sve. Pa da imamo mi to ovdje u Srbiji vjerovatno ne bi ni jurili da sa 17-18 godina napuštamo ligu trbuhom za kruhom. Iskreno ne sjećam se kada je posljednji put neki poznat ruski igrač napustio Rusiju jer nemaju potrebe da napuštaju Rusiju, da izlaze iz svoje zemlje", priča nam on, a onda se sjeća razgovora sa dvije mlade ruske zvijezde početkom ovog vijeka.

Kada je stigao u Zenit Andrej Aršavin i Aleksandar Keržakov su bili zvijezde u usponu i nije im padalo na pamet da idu iz Rusije!

"Pričao sam sa Aršavinom i Keržakovom tada i pitao sam ih da li imaju ambiciju da igraju negde u inostanstvu. 'Šta ćemo tamo, ovde smo dobro plaćeni, pričamo naš jezik i igramo u velikom klubu, što da idemo?' pitali su me."

PRITISAK? MA KAKVI!

"Neće njemu biti problem pritisak, stranci ne osjećaju pritisak koliko mi domaći ovdje. Kao što ja nisam osećao u Rusiji toliko, ali tamo nisu toliko zagriženi navijači kao ovde. Zvezda ovdje ima samo Partizan, a Partizan samo Zvezdu, a tamo je to "razvučeno" na pet-šest ekipa."

Sada dolazak Dzjube u Zvezdu zavisi samo od jedne stvari – njegovog motiva da igra fudbal na najvišem nivou. A nekadašnji vezista crveno-bijelih smatra da je, ako to želi, Zvezda idealna destinacija. 

"On će to sam da izvaga da li se njemu igra fudbal na visokom nivou ili će da ostane u Rusiji. Motiv mu sigurno nisu pare, a sad ako ima još neki igrački motiv da nešto veliko napravi nema boljeg kluba. Zvezda je posljednjih godina uradila mnogo, igrala je dobro u Evropi... Vjerovatno bi nam on značio, ali mislim da su šanse 50:50. Ja bih volio da se to desi. Imamo dobar kontakt i Gasprom je sponzor oba kluba, volio bih da dođe. Nekako oni nas prihvataju, svojatamo i mi Ruse i oni nas", iskren je Mudrinić.

Neki poput kultnog vezista reprezentacije Rusije Aleksandra Mostovoja smatraju da Dzjuba sada može da bira klub u Rusiji čak i ako Zenit ne bude računao na njega, a to je po svemu sudeći istina.

"Velika zemlja, nije to veliki pritisak kao kod nas sa Zvezdom i Partizanom. Kod nas se tako dovelo da je to pitanje života i smrti, ako si igrao za jedan klub ne smiješ da igraš za drugi. Imao sam sreću da igram u Zvezdi i stvarno nikad nisam pomislio da poslije toga mogu da pređem u Partizan. Tamo je to normalnije, podnosi se lakše, nije toliki pritisak navijača i javnosti. Jednostavno lakše se to proguta nego kod nas", priča nam Mudrinić.

VELIKI JE ZENIT, ALI ZA ZVEZDU SE ŽIVI!

Vladimira Mudrinića pamte u Novom Sadu, pamte ga na "Marakani", a ubjedljivo najviše u Smederevu gdje je živa legenda. Poznat po svom nevjerovatno preciznom šutu i fenomenalnim prekidima, on je te 2002. godine zajedno sa Milanom Vješticom ispisao istoriju! Njih dvojica su prvi Srbi u Zenitu. 

"Prije mene nekih desetak dana te 2002. godine za Zenit je potpisao Milan Vještica, a onda smo došli ja i Predrag Ranđelović. Mi smo bili prvi stranci, prvi Srbi u tom klubu", prisjeća se Mudrinić za MONDO.

Bio je tu godinu dana, igrao sa Vjačeslavom Malafejevom, Andrejom Aršavinom, Igorom Denisovom i Aleksandrom Keržakovom, a tim je završio kao deseti u ruskoj ligi. Ipak, nije bilo lako prilagoditi se.

"Nama su međuljudski odnosi jako smetali, jer smo mi bukvalno bili prvi stranci u klubu, ne računajući naravno igrače iz bivših sovjetskih republika koje oni nisu računali za strance. Meni se nije poklopilo, nisam mogao da se naviknem. Nisu se oni loše ophodili prema nama, ali su drugačiji, nekako su hladni. Mi te u Srbiji drugačije dočekamo, kod nas je poslije tri dana 'gdje si brate, šta ima, kako si' bez obzira odakle si došao, sa koje strane", kaže nam Mudrinić.

Jednostavno mu nije legao taj transfer, a i liga je tek bila u razvitku, nije to bio ovaj nivo koji mi sad gledamo u Rusiji.

"Godinu dana sam proveo tamo i riješio sam da idem. Nekako mi nije leglo, a i sve to se razvijalo, nije to bila liga kao sad gdje su dobri tereni, da ima dosta stranaca i stranih trenera. Sigurno ima i moje greške što nisam mogao da se naviknem. Mislio sam da sam zreo za inostranstvo, ali nije se složilo iako ste vidjeli da su poslije postali jedan od najvećih klubova u Rusiji, da su godinama u vrhu i igraju Ligu šampiona..."

Izvor: MNPRESS

Sada svi znaju za Zenit i klub je od te 2002. godine uspio da osvoji osam titula šampiona Rusije, Kup UEFA i UEFA Superkup, ali 2002. godine je Zenit bio još uvijek daleko od toga.

"Tada još nije bio veliki klub! Nama jesu govorili da će to biti veliki klub koji će da uzima titule i da igra Ligu šampiona, ali to je tad bilo pričam ti priču, nismo baš vjerovali. Tad je najbolji tim bio Spartak iz Moskve, CSKA je tih godina bio šampion, a Zenit je za nas bio totalna nepoznanica, iako nije to tako bilo u Rusiji", kaže nekadašnji vezista Crvene zvezde.

SAD NE MORA DA SE IDE PREKO!

"Ove sume novca koliko su plaćeni igrači sada u Zvezdi nisu bezazlene, pogotovo u odnosu na to koliko smo mi dobijali prije 20 godina. Jeste da su u Zenitu plaćeniji ali u odnosu na to koliko smo mi dobijali pre 20 godina, to je smiješno porediti. Sada ne moraš da juriš inostranstvo da bi se obezbijedio, nekada ranije si morao iz Zvezde i Partizana da čekaš momenat da odeš preko da se naplatiš. "

Liga je bila jako teška za igranje, ne samo zbog kvaliteta već i zbog ruske zime, ruskog prostranstva i teških terena.

"Jako, jako teška liga za igranje. Fizički teška, a mene je pogotovo u Zenitu pogotovo ubijalo to što je tamo devet mjeseci zima. Neće biti snijega samo u julu i avgustu. Cijela liga je te 2002. godine napredovala jako, tereni su se sređivali, ali jednostavno je drugačije bilo. Putovanja su bila ogromna, nisi više znao ni gdje ideš ni kad ideš, ni kad se vraćaš, u kom si avionu, sa kim igraš... Iz ove naše lige gdje smo autobusom išli najviše tri sata tamo sjedneš u avion i putuješ sedam sati", objašnjava Mudrinić.

Poslije godinu dana u Sankt Petersburgu bilo mu je dosta pa se vratio na mjesto na kome je igrao najbolji fudbal. Tri puta je dolazio na polugodišnje pozajmice u Sartid, a onda je odjednom došao poziv Crvene zvezde!

"Ja se tome uopšte nisam nadao! Već sam bio pomiren da za to više nema šanse, kad već nisam potpisao sa 22-23. Tražili su mene i Zvezde i Partizan, ali sve su to bile priče. Najmanje sam se tad nadao jer mi je ostalo još pola godine ugovora sa Zenitom i ovdje sam bio u nekom lutanju gde ću i šta ću. Tamo nisam imao potrebu da se vraćam, znam da ne računaju na mene, a ovdje sam tražio gdje ću, šta ću", počinje naš sagovornik i onda objašnjava šta ga je dovelo na "Marakanu".

"Imao sam tu sreću da me Ratko Dostanić trenirao pola godine prije toga u Smederevu i da je on tad preuzeo Crvenu zvezdu baš poslije ispadanja Zvezde od Zenita u Kupu UEFA. Tamo je bilo 4:0 za Zenit, a u Beogradu 2:1 za njih. Ljupko Petrović je onda napustio Zvezdu, došao je Ratko i doveo me. Bukvalno sam 10. oktobra potpisao za Zvezdu. To nije bilo u prelaznom roku, bukvalno iz neba u rebra. Uopšte se nisam nadao da tako nešto može da se desi", otkriva nam u dahu Mudrinić.

Zapravo je odmah poslije poraza od tima sa kojim je još uvijek imao važeći ugovor obukao crveno-bijeli dres.

"Poslije utakmice sa Zenitom ja sam potpisao za Crvenu zvezdu. Već sam počeo da treniram sa Zvezdom i transfer je realizovan poslije toga. Dogovorili su se klubovi jer sam ja imao ugovor sa Zenitom do decembra", ističe Mudrinić i nastavlja:

"Ja sam u čudu bio! Ovo je nemoguće! Cijelo ljeto sam bio bez kluba jer sam još bio njihov igrač i oni su tražili neko obeštećenje i na kraju je mnogo velike zasluge za moje igranje u Crvenoj zvezdi imao Ratko Dostanić."

Na kraju, kada se sve sabere, koliko god da Zenit jeste veliki klub – Zvezda je nešto posebno!

"Možda sam ja u Zvezdu došao zreliji i nisam bio mladalački lud. Sa nekom dozom smirenosti i iskustva sam igrao, znao sam tu ligu dobro. Ma Zvezda je... Bez obzira što je Zenit veliki klub, to stoji, za ovo se živi, svaki dan dišeš tu Crvenu zvezdu", završava svoj razgovor za MONDO Vladimir Mudrinić.

On je u Zenitu proveo godinu dana, a u Zvezdi dvije, poslije njega se direktno iz Zenita na "Marakanu" vratio Aleksandar Luković, a sada ostaje da se vidi da li će saga oko dolaska Artjoma Dzjube ostati samo saga ili će kapiten Rusije obući crveno-bijeli dres.

Mudrinić i Luković su poslije Zenita sa Zvezdom uzimali titule, da li je vrijeme za prvog Rusa sa crveno-bijelih peharom?