Na današnji dan prije tačno pola vijeka, banjalučki Borac je na Gradskom stadionu ugostio mladu selekciju Argentine ili tim koji je bio sastavljen od nekih argentinskih fudbalera, ali veliko je pitanje da li pod okriljem njihovog Saveza.
Tog 12. novembra 1972. godine pred oko 4.000 navijača, što je za tadašnje vrijeme bila dosta slaba posjeta, Banjalučani su posebno u prvom poluvremenu bili mnogo dominantniji, igrali su maštovito i satjerali "favorizovanog" rivala u "mišju rupu".
Crveno-plavi su do prednosti stigli u 28. minutu kada je kapiten Husnija "Hune" Fazlić asistirao Paši Bećirbašiću, koji je smjestio loptu u argentinsku mrežu za erupciju oduševljenja banjalučke publike - 1:0.
I prije i poslije vodećeg gola, banjalučki tim je imao nekoliko odličnih šansi pred golom Luračija, međutim, nisu uspjeli da materijalizuju dobru partiju, pa je u finišu utakmice na Gradskom stadionu uslijedila kazna.
U razmaku od pet minuta - od 75. do 80. Argentinci su uspjeli da naprave preokret i pogocima Dijaza i Patija zabilježe pobjedu - 1:2.
Imao je doduše Bećirbašić priliku da nakon toga donese barem remi Banjalučanima, ali se umjesto udarca odlučio da predribla golmana Argentine, koji je uspio da otkloni opasnost.
Tadašnja sportska štampa u Banjaluci je izvijestila sa utakmice uz naslov "Od gotovog - veresija", a u tekstu je konstatovano da je "stvarno šteta što Borac jednu dobru i dopadljivu igru nije krunisao povoljnijim rezultatom".
Takođe, u timu Banjalučana je tada nastupio fudbaler sarajevskog Željezničara Josip Bukal, koji je pružio dobru partiju, ali se nije uspio upisati u strijelce iako je imao nekoliko dobrih šansi.
Ofanzivni vezista crveno-plavih Abid Kovačević je u izvještajima označen kao ključni igrač Borca, koji je bio mnogo bolji u prvom, nego u drugom poluvremenu.
Međutim, beogradski dnevnik "Sport" donio je drugačiji ugao posmatranja i bio veoma kritičan prema argentinskom timu, za kojeg je ustvrdio da to nije bila nikakva reprezentacija Argentine a kamoli mlada selekcija "gaučosa", kako su pojedini mediji tada objavili u najavi utakmice.
Naime, tada je u Argentini bilo u toku prvenstvo i teško je povjerovati da bi se klubovi lišili svojih standardnih igrača i poslali ih na turneju po Jugoslaviji. Banjalučanima je argentinska ekipa predstavljena kao budući tim na Svjetskom prvenstvu 1974. godine, međutim, kada smo uporedili sastave sa Mundijala u Njemačkoj, nijedno ime sa banjalučkog Gradskog stadiona nije pozvano od strane tadašnjeg selektora "gaučosa" Vladislaoa Venčeslaoa Kapa.
Beogradski list za cijelu ujdurmu je okrivio fudbalskog menadžera Alda Valentinija, koji je Borcu "prodao priču" o mladoj reprezentaciji Argentine.
"Borac je, reklo bi se, i ovog puta ispao naivan. Nasjeo je na slatkorječivost jednog menadžera, uletio u njegovu igru i sve to skupo platio. Na stranu što je poslije utakmice sa Argentinom, banjalučki klub ostao u ogromnom deficitu, smeta to što je baš Borac bio taj kojem je jedna problematična selekcija servirana kao tim od kojeg Argentinci očekuju da zaigra na Svjetskom prvenstvu", navedeno je u "Sportu".
Inače, fudbaleri Argentine su ostali u Banjaluci punih pet dana jer nisu znali gdje će nastaviti jugoslovensku turneju. Zagreb i Osijek su im uskratili gostoprimstvo, a samo ih je prihvatila Subotica.
"Da je u pitanju bila prava mlada reprezentacija Argentine, tako nešto si sigurno ne bi dozvolili 'gaučosi'", zaključak je ovog teksta, a onda nas nimalo ne čudi i dolazak "samo" četiri hiljade gledalaca na stadion u Banjaluci.
Nekadašnji fudbaler i trener banjalučkog kluba Zoran Smileski potvrdio je za MONDO da su postojale sumnje u argentinski tim, ali je istakao da su na terenu bez obzira pokazali da znaju igrati fudbal.
"Bila je Argentina jaka tada, igrali su po Evropi neku turneju i ne znam kako su uopšte došli u Banjaluku, vjerovatno preko Crvene zvezde. Borac je tada bio dobar sa crveno-bijelima. Izgubili smo 2:1 iako nisu igrali sa standardnim i najboljim timom. Mi smo se suprotstavili muški, odigrali jako dobru utakmicu, Pašo (Bećirbašić) je dao vodeći gol. Najavljeno je da će doći i neke tadašnje njihove zvijezde, ali nisu što je malo bacilo sjenku, ali Argentina je bila dosta jaka", rekao je Smileski.
Prema njegovom mišljenju, najbitnije je bilo da je Borac uspio da se predstavi u dobrom svjetlu.
"Nisam veliki ljubitelj južnoameričkog fudbala, osim Brazila, jer su previše temperametni. 'Karioke' sam uvijek volio i pratio. Nama je meč dobro došao da se odmjerimo protiv jakog rivala i nismo se obrukali, što je najbitnije", istakao je legendarni trener Banjalučana s kojima je osvojio i evropski "Mitropa kup" 1992. godine.
BORAC: Jantoljak, Sredojević (Kušmić), Gavrilović, Jusić (Ferić), Brnjac (Pintol), Kreso, Smileski (Ivković), Bećirbašić, Bukal (kao gost), Fazlić (Lazić), Kovačević.
ARGENTINA: Lurači, Paniso, Rodrigez, Belvedere, Dijaz, Trankone, Merlo, Cijera, Pati, Lisaraga (Klasmer), Lopez (Bertoni).
*fotografije sa utakmice smo automatski kolorizovali.