Fudbalska reprezentacija Hrvatske igra polufinale Mundijala u Katara i evidentno je da u nekoliko segmenata ima veliku prednost u odnosu na Srbiju.
Fudbalska reprezentacija Hrvatske ponovo je hit Svjetskog prvenstva. Na Mundijalu u Kataru savladali su Brazil u četvrtfinalu, a plasman u završnicu je treći veliki rezultat nacionalnog tima. Nakon polufinala 1998. godine i finala tačno 20 godina kasnije, selekcija koju predvodi Zlatko Dalić ponovo je blizu osvajanja trofeja namijenjenog najboljoj reprezentaciji na svijetu.
To je, kao i mnogo puta do sada, pokrenulo priču o tome šta Hrvati imaju, a Srbiji fali? "Orlovi" su završili takmičenje u grupnoj fazi - nakon tri meča u kojima nije zabilježena nijedna pobjeda. Sa druge strane, Hrvatska će ponovo odigrati sedam mečeva na velikom takmičenju, a vidjećemo da li će se u posljednjem boriti za titulu ili treće mjesto. Pokušali smo da pronađemo ključne razlike u rezultatima dvije komšijske selekcije!
Kult reprezentacije
Kada je na klupu reprezentacije Srbije sjeo Dragan Stojković Piksi, djelovalo je da će se kompletna slika o nacionalnom timu promijeniti. Znalo se da legendarni fudbaler neće praviti ustupke i da će Srbija hrabro napasti svakog rivala. Tako je i bilo, savladali su Portugal na gostovanju i tako su ovjerili vizu za Katara, savladali su Norvešku u gostima kako bi osvojili grupu u Ligi nacija i preselili se u A diviziju.
Ali... Ponovo su veliko takmičenje ispratili problemi. Ovog puta nije bilo mnogo riječi o pozivanim igračima ili njihovim ulogama, u centru pažnje bile su afere od kojih su igrači morali da se brane na Instagram storijima i konferencijama za medije. Čak ni Piksi nije uspio da ih zaštiti od toga, a sigurno je najbolji kandidat da takvim stvarima stane na rep! Za razliku od "prljavog veša" koji je počeo da isplivala, Hrvati znaju kako da zaključaju svlačionicu.
Čak i kada sa Mundijala u Rusiji pošalju kući Nikolu Kalinića jer ne gleda na fudbal isto kao selektor. Ili kad Ante Rebić, jedan od najboljih igrača ali ne i reprezentativaca bude uklonjen iz nacionalnog tima. Kult postoji, a oni koji nisu spremni da mu se prilagode, slijede ga i u okviru njega postanu heroji mogu da idu kući!
Kontinuitet velikih rezultata
Reprezentacija Srbije je posljednji put igrala na Evropskom prvenstvu davne 2000. godine kada je kapiten bio današnji selektor Dragan Stojković. Prošlo je više od dvije decenije i najmanje će još godinu i po... Za to vrijeme Luka Modrić ima 160 nastupa za reprezentaciju, od kojih su čak 30 na velikim takmičenjima. Igrao je na četiri Mundijala i četiri Evropska prvenstva, ali ajde da se ne zadržimo samo na kapitenu i svojevremeno najboljem igraču svijeta.
Krilni napadač Ivan Perišić postigao je gol na posljednjih pet velikih takmičenja. Posljednja tri Mundijala i posljednja dva Evropska prvenstva obilježio je svojim golovima, a Hrvatska je na samo jednom od tih takmičenja ispala u grupnoj fazi!
Taktika, koncentracija i čvrstina
"Srbiji se desilo da padne poslije 60 minuta, nama ne smije", rekao je selektor Zlatko Dalić na konferenciji za medije pred Brazil. I njegov tim baš tako je djelovao. Taktički je bio na daleko višem nivou od Srbije, koncentracija je bila na istom nivou u prvom minutu meča i četvrtoj penal-seriji, a defanzivni blok nije popuštao.
Hrvati su znali - treba spriječiti da se Brazil rastrči, a zatim sačekati svoju šansu. Mora biti neka tokom 120 minuta fudbala, pa nije ni taj Brazil neviđeno fudbalsko čudo. Svojom uobičajenom taktikom hrvatski tim sačekao je penale, a zatim iz prvog udarca u okvir gola Alisona uspio da stigne do 1:1. Kada su počeli penali već su bili u ogromnoj psihološkoj prednosti i uspjeli su da je materijalizuju...
Raznovrsnost
Za razliku od Srbije u čijem nacionalnom timu je kvalitet "koncentrisan" na nekoliko pozicija, prije svega u napadu, kod Hrvata je situacija drugačija. Selektor Zlatko Dalić uspješno eksploatiše vrline i veoma dobro sakriva mane svog tima, pa se ne primjećuju problemi ni na pozicijama za koje je opšti utisak da su slabo popunjene. Najbolji primjer za to moglo bi da bude mjesto napadača, na kojem je ostala velika rupa odlaskom Marija Mandžukića.
Nijedan od četvorice igrača koje je selektor poveo na Mundijal nisu isti tip igrača kao Mandžo, ali reprezentaciji to nije problem. Uspješno prevazilaze prepreke, kombinuju u napadu i stalno traže najbolja rješenja - protiv Japana su na mjestu centralnog napadača igrala čak trojica fudbalera (Petković, Budimir i Livaja). Slično je i na lijevom boku gdje najpotcijenjeniji igrač ekipe Ivan Perišić ima ulogu krila, iako to ne igra u klubu.
Uspio je fantastično da se pripremi na to, Borna Sosa mu maestralno čuva leđa, a Perišić je dobio slobodu da bude ofanzivniji nego u Totenhemu. Takođe, na desnoj strani terena tokom turnira "pojavio se" Josip Juranović, koji je potpuno eksplodirao i veoma je blizu velikog transfera. Ne treba zaboraviti ni da je Dominik Livaković postao majstor za odbranu penala, iako je prije turnira bilo sumnji u njegove kvalitete, a čak ni u grupnoj fazi nije djelovao preterano sigurno. Očigledno su mu dobri rezultati tima dali krila. A Srbiji to fali za iskorak, da ne budu "samo" učesnici.