Danijel Ljuboja nije ostao dužan Mateji Kežmanu.
Mnogo bure izazvao je Mateja Kežman objavljivanjem svoje autobiografske knjige “Samo mi Bog može suditi”.
Bivši napadač Partizana je prozvao Nemanju Vidića, te Danijela Ljuboja, otpuživši ga da je upravo on “tračario” u reprezentaciji Srbije I Crne Gore te da je upravo on doprinio svađi između napadača i štopera nacionalnog tima.
Danijel Ljuboja, međutim, nije ostao dužan Kežmanu I u intervjuu za "Glas Srpske" odgovorio je nekadašnjem saigraču iz reprezentacije koji mu je, kako kaže, nakon objavljivanja "lažne autobiografije" poslao poruku "Praštaj brate".
"Mene nema po novinama, niti sam se kad prepirao preko njih, ali moram da reagujem ovaj put. Vidim da se moje ime ponovo provlači. Mislio sam da se s tim završilo. Nisam hteo da komentarišem, ali zbog Kežmana i njegovih objava ponovo se Danijel Ljuboja pominje u negativnom kontekstu. Mislim da je vreme da i ja kažem na tu temu nešto. Dosad nisam hteo da se oglašavam povodom te lažne autobiografije. Iznesene su brojne laži što se mene tiče, ali i nekih drugih detalja iz knjige”, počeo je Ljuboja", a onda nastavio:
"Ovo je prava istina. Na Mundijalu u Nemačkoj 2006. godine, u susretu protiv Holandije, u 75. minutu utakmice zamijenio sam Kežmana. On se tad pogubio i prepao da će izgubiti mejsto u startnoj postavi, odnosno da ću ja imati prednost u odnosu na njega, pa je dva dana pred meč sa Argentinom, za večerom pred svim igračima, počeo da me provocira. Pričao je neke stvari koje nisam mogao da razumijem, u smislu da ja kvarim atmosferu. Stvarno je prešao granicu. U jednom momentu sam mu rekao da prestane, ali nije stao. Nakon toga sam mu rekao da izađe napolje, da riješimo to kao pravi muškarci. Nisam imao drugog izbora, jer je baš pretjerao. Rekao je da nema problema. Čekao sam ga ispred hotela, ali ‘veliki mangup’ Kežman nije smio izaći”.
Ljuboja je potom rekao da je Kežman namjerno dobio crveni karton na čuvenoj utakmici protiv Argentine kada je Srbija i Crna Gora demolirana sa 6:0.
"Koliko on voli reprezentaciju govori činjenica da je namjerno dobio crveni karton na istom tom Svjetskom prvenstvu protiv Argentine na 3:0 za njih i ostavio nas na cedilu. Cilj mu je bio da ode sa Mundijala i ne igra posljednju utakmicu protiv Obale Slonovače da ne trpi kritike. Što nije napisao da nije smio izaći napolje? Majstore, ako pišeš autobiografiju, onda kažeš sve, a ne napola istinu. Mi smo se pomirili nakon Mundijala, međutim onda je izašla ta njegova autobiografija nakon koje mi je poslao poruku: ‘Praštaj brate’. Evo sad kažem da mu praštam, jer je prošlo dosta od toga, želim mu sve najbolje, ali svako ide svojim putem", rekao je Ljuboja za "Glas Srpske".
U svojoj autobiografiji Kežman je dio posvetio i svađi Sa Vidićem koja je prema njegovim tvrdnjama izbila zbog grubosti Vidića na treningu, ali Ljuboja se ne slaže s tim.
"I ta situacija sa Vidićem na treningu i to je preuveličano, kao on je njega digao u vazduh. Bio sam na treningu, nije to baš tako bilo", rekao je Ljuboja.
Nekadašnji fudbaler Pari sen žermena osvrnuo se i na svoj novi imidž, zbog kojeg bi ga rijetko ko prepoznao.
"Tako se poklopilo. Nije to sad stvar imidža, spontano se desilo. Tako mi je došlo. Što se tiče frizure iz igračkih dana, to je bio čisti marketing, jer sam htio da se razlikujem od drugih fudbalera, da budem drugačiji. Bilo mi je to tad interesantno. Gledajući iz ovog ugla, nije to bila najljepša frizura, ali je meni bila interesantna. U Francuskoj je to prosto neka moda, ima dosta igrača i svako ima nešto svoje. Htio sam i ja nešto da promijenim i bio sam među prvima koji je imao takvu frizuru. Bar se nisam tetovirao, farba se može skloniti, ali tetovaža ne".
Ljuboja je otkrio da je na početku 90-ih kao klinac bio na probi u Crvenoj zvezdi, za koju je trebao da potpiše ugovor...
"Počeo sam u Vinkovcima. Bilo je dosta talenata u tom Dinamu. Igrao sam malo i u Osijeku. Onda, 1991. godine kad je zaratilo otišao sam kod bake u Čačak, malo sam igrao u Borcu i poslije sam došao na probu u Crvenu zvezdu. Trebalo je da potpišem za “crveno-bijele”, međutim nisu mi dali nikakav odgovor, a u međuvremenu me je Laslo Seleš, bivši igrač Sošoa, odveo na probu u taj klub sa 13 godina i tu je počeo moj pravi fudbalski razvoj. Do tada sam isto bio veliki talenat, ali sam u Francuskoj eksplodirao. Kasnije se opet Zvezda javila, ali već sam imao dogovor sa Sošoom".
Imao je Ljuboja još jednu priliku da dođe u Zvezdu.
“Imao sam kontakt sa crveno-bijelima kad je Dragan Stojković Piksi bio predsjednik. Htio je da dođem u Zvezdu, ali sam u tom periodu bio u Volfzburgu i nije se namjestilo. Zvezda mi nije bila suđena", rekao je Ljuboja, koji je nakon Sošoa igrao za Strazbur.
Poslije četiri godine provedene u Strazburu prešao je u Pari sen žermen.
“To je uz Marsej najpopularniji klub u Francuskoj. U pravom momentu sam stigao tamo, stekao još veće ime, što se kaže. Namjestilo mi se da čim sam došao, odmah sam u prvih pet, šest kola dao isto toliko golova. Navijači su me tamo baš voljeli, i danas se sjete mojih dobrih igara, prija mi to. Stvarno sam dobro igrao, ali mijenjali su se često treneri, pa sam poslije otišao u Štutgart".
Ono što pamti su derbi utakmice protiv Olimpika iz Marseja.
"To još nisam vidio da se tako neka pobjeda slavi u svlačionici. Taj ambijent, to se ne zaboravlja. Kad igramo protiv Olimpika, to je nešto posebno, sličan rivalitet kao Partizan - Crvena zvezda. Sjećam se čak i odlazaka autobusom od hotela do stadiona. Gađali su nas flašama navijači. Nikad nije bilo prijatno, ali to mi je dizalo adrenalin i na takvim utakmicama sam najviše davao", rekao je Ljuboja.