Borac je, na startu takmičenja u Kupu Republike Srpske, gostovao u Gornjim Podgradcima, koji su danima živjeli za dolazak "Velikana iz Platonove".
Banjalučki Borac je, bez većih poteškoća, krenuo ka odbrani trofeja u Kupu Republike Srpske i osvajanju sedmog pehara u ovom takmičenju.
Na stadionu u Gornjim Podgradcima, koji nosi ime po uglednom doktoru i članu Senata Republike Srpske Milutinu Vučkovcu (preminuo 2021. godine, op.a.), crveno-plavi su "izvukli sedmicu" (0:7), pa su tako stigli do brojke od 16 golova u posljednje tri utakmice u svim takmičenjima.
Kako to propozicije nalažu, a "ples kuglica" potvrdi, u ovoj fazi kup-takmičenja koplja ukrštaju premijerligaši i prvoligaši iz Republike Srpske sa timovima iz nižih rangova, koji bi, prema pravilima, imali tu čast da pred svojom publikom ugoste ekipe koje su nivo-dva iznad njih.
A Slogi DIPO je ove godine pripalo zadovoljstvo da na "Vučkovcu" ugosti najveći klub Republike Srpske i jednog od predstavnika BiH na evropskoj sceni ovog ljeta!
Mjestašce udaljeno tek nekih 20-ak minuta vožnje od Gradiške, iz kojeg potiče kasniji reprezentativac Njemačke Marko Marin, danima je pričalo o ovoj utakmici. Brzo se pročulo da stiže Velikan iz Platonove, klub koji su prije samo 30-ak dana gledali na TV ekranima, kada je vojevao evropsku bitku sa Austrijom.
Čak šest igrača koji su osjetili travnjak stadiona u Beču zaigralo je fudbal "lijep za oko", a na partiju Borčevih igrača sa pola snage znali su da "bace" i po koji šeretski komentar, tipičan za niželigaške stadione (da se, ne daj bože, niko ne uvrijedi).
Tek što su navijači domaćeg tima, njih oko 300-350, pobjegli od kiše i "načičkali" se na jedinoj tribini koju ovaj stadion posjeduje, Borac je za jedan korak umakao rivalu. Jovo Lukić je iskoristio slabu reakciju jednog defanzivca Sloge, pa je golman domaćih Slaven Šmitran bio nemoćan...
... baš kao i jedan od redara koji je u početnim minutama meča kisnuo kod domaćeg gola, kao i potpisnik ovih redova.
"Ovaj žućo im zaj***n", ote se ovom gospodinu u razgovoru sa kolegom zaduženim za bezbjednost na stadionu.
Kako su se smjenjivale padavine sa suvim vremenskim intervalima, tako su se smjenjivale i opasne situacije pred golom. Sedam takvih krunisano je pogotkom, a kada je "žućo" 15-ak minuta prije kraja primorao domaćeg golmana na novu kapitulaciju, treću u vlastitoj režiji, jedan od navijača Sloge bio je surovo iskren:
"'aj šta fali, i Partizan je primio pet komada, pa nikom ništa", odjeknulo je tribinama, svjesnim da je dolazak Borca u Gornje Podgradce ravan "igranju sa Realom".
Tri gola u prvih 45 minuta, pa red narodnjaka u pauzi na razglasu, pa još četiri pogotka u nastavku – lakonski je opis gostovanja crveno-plavih klubu koji je osnovan kad i Borac.
Moglo je golova da bude još, da su igrači Vinka Marinovića pokazali iole veću dozu prisebnosti u završnici napada. Tako je u jednom navratu Alen Jurilj pokušao da stigne loptu – u čemu nije uspio, pa je, isfrustiran, jednim jakim udarcem "ovjerio" ogradu iza gol-aut linije.
"Ne nabijaj, j*** je ti, ićeš po nju, da ne bi' ja", "zaprijeti" još jedan domaći bezbjednjak za kojeg odmah u narednom napadu Sloge saznasmo kako se zove.
"Bravo ime, daj mu je", bila je opaska kad je, nakon dodavanja golmana, odmah potom simpatična ekipa Sloge krenula u atak ka golu Borca.
Pred kojim je, u drugom poluvremenu, bilo opasno u navrat-dva – ali domaćim fudbalerima nije pomoglo ni "Napa'n'" u smiraj napada, kad je koncentracija od presudne važnosti...
Malo je, inače, nedostajalo da jednu loptu "pojede žara". Nakon jednog slabijeg udarca Borčevih fudbalera u drugom poluvremenu, lopta je preletjela ogradu – i završila u zelenom "bekstejdžu", iz kojeg bi mogao da se napravi kvalitetan herbar.
"Slavene, ima li je? Kako nema, j*** je ti, tu je pala!? Pa nije teniska!", doviknu jedan iskusniji redar već gore spomenutom kolegi, a primijetivši da mlađi naraštaji ne mogu sami da riješe problem, odlučio je i sam da prkosi bujnom zelenilu.
"Evo jedinice za podršku", reče slavodobitno, kakva je bila i Slavenova reakcija nakon što se izgubljena lopta kasnije našla u njegovim rukama.
"Ma 'aj sve, ali sad su mi noge mokre do koljena", otelo mu se, ali srećom po njega, približavao se sami kraj utakmice.
A samim tim, potpisnik ovih redova se spremao da spakuje foto-aparaturu u torbu, ali ne lezi vraže...
"Može li jedna slika, nas mučenika?", iskren je bio Slaven.
Palac u znak odobravanja, jedan "škljoc" – bar toliko smo mogli da učinimo za "mučenika" koji je nekoliko minuta "tumarao" po travi do koljena tragajući za loptom kao za izgubljenim blagom...
Nedugo potom, prijedorski arbitar Nemanja Pilipović stavio je pištaljku u usta i označio kraj meča, poslije kojeg su brojni navijači domaćeg tima, napuštajući stadion, komentarisali kako su "pred kućom" imali čast da gledaju Borac.
A oni najmlađi su kao osice, kod svlačionica, pokušavali da ugrabe priliku da se fotografišu, za uspomenu, sa igračima koje su do sada posmatrali na televiziji.
Oni malo smjeliji nastojali su da dođu do dresa, ali u toj namjeri nisu uspjeli. Mada, Borac je u utorak dobio brojne nove navijače i za očekivati je da ti klinci u dogledno vrijeme zauzmu svoje mjesto na tribinama Gradskog stadiona.
Možda tad budu imali više sreće...
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!