Bibars Natho je musliman, čiji je otac 30 godina bio u Graničnoj policiji Izraela i čiji je narod u Palestinu stigao sa Kosova! O Čerkezima, Šapsuzima i ratu koji sada bjesni iz prizme ljudi stjeranih između vjere, države, odanosti i na kraju čak i fudbala!
/Piše: Nikola Lalović/
"Kada ljudi izgube humanost i koriste moju svetu religiju za to, onda ne mogu da ostanem tih. Bog sve vidi, to nikad ne zaboravite. Moja vjera je slomljena. Nadam se boljim danima", napisao je fudbaler Partizana Bibars Natho povodom rata koji bjesni u Izraelu u kome su se sudarile izraelska vojska i Hamas.
Kao i mnogi sportisti iz Izraela Natho se sada oglasio povodom rata koji sa sobom nosi brojne žrtve sa obje strane. To naravno nikoga ne čudi, pogotovo kada se zna da je godinama bio ne samo reprezentativac ove države već i njen kapiten.
Ono što može mnoge zbuniti je to što je Bibars Natho musliman! Vidjeli smo ga u Beogradu nebrojeno puta sa muftijom beogradskim Mustafom Jusufspahićem. Pa, kako to da je musliman bio u reprezentaciji Izraela i da se sada nalazi na strani suprotnoj onoj na kojoj je ogromna većina palestinskih muslimana?
KO SU ADIGEJCI, ČERKEZI, ŠAPSUZI I ŠTA JE BIBARS NATHO?
Bibars Natho je po vjeroispovesti musliman, tačnije sunit, a po nacionalnosti je Čerkez, još preciznije pripadnik jednog od 12 najvećih čerkeskih plemena - Šapsuga. Čerkezi su vjekovima živjeli na Kavkazu svojim tradicionalnim načinom života, a onda je carska Rusija stigla i u te krajeve. Od XVIII vijeka pa sve do druge polovine XIX vijeka Rusija se borila sa Persijom i Turskom u nizu ratova za prevlast nad Kavkazom i konačno je nakon Rusko-persijskog (1826-1828) i Rusko-turskog rata (1828-1829) uspjela da istisne Osmanlije i Persijance i zavlada ovim predijelom.
Pleme Šapsuga se nije mirilo sa novom vlasti, kao ni ostatak čerkeskih plemena, pa je imperija nastavila ratove sa njima. Na kraju ih je ratobornih Šapsuga ostalo samo nekoliko hiljada i mnogi su u potrazi za spasom pobjegli u Osmansko carstvo. Poput Srba koji su išli iz Austrougarske u Rusiju u seobama kako bi pronašli utočište među pripadnicima iste vjere, tako su i Čerkezi koji su prihvatili islam išli kod Osmanlija.
Bibars Natho je potomak upravo tih ljudi. On je rođen u Izraelu na sjeveru zemlje u selu Kfar Kama, jednom od tri u kome možete naći Čerkeze pored Rehanije i Hadere, s tim što ih je epidemija malarije u Haderi skoro zbrisala sa tog područja.
SA KOSOVA U IZRAEL!
Zna se da su još prije Drugog svjetskog rata bježeći od pogroma i ispunjavajući biblijska proročanstva Jevreji dolazili u Palestinu iz carske Rusije, kasnije i iz Sovjetskog Saveza, ali odakle Čerkezi tu? Došli su sa Kosova! Prema navodima istoričara Čerkezi su u Izrael stigli 1880. godine sa područja Balkana! Krenuli su i ranije, jedno vrijeme se zadržali na granici Grčke i Bugarske i oko 3.000 Čerkeza, od toga 2.000 Šapsuga je stiglo u Kfar Kamu i Rehaniju.
Turci su 1864. godine krenuli da naseljavaju Čerkeze na Balkansko poluostrvo, a tada je čak 40.000 njih stiglo na Kosovo i Metohiju. Kao dokazani ratnici redovno su učestvovali u bitkama na strani Turske, pa su se tako u srpsko-turskom ratu 1887-1888. godine sudarili i sa srpskom vojskom. Zbog toga su poslije Balkanskih ratova većinom otišli u Tursku, a oni koji su se plašili asimilacije u ovoj imperiji ostali su na Kosovu gdje su bili sve do 1998. godine!
Danas Čerkezi na Kosovu žive samo u Miloševu u opštini Obilić i ima ih manje od 100, a nakon raseljavanja poslije Berlinskog Kongresa, Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata definitivno su se izgubili iz Srbije pred NATO bombardovanje.
"Na Kosovu i Metohiji smo živjeli 145 godina. U Adigeju smo došli 1998, kad su počeli nesporazumi na KiM. Tada smo dobili poziv da se vratimo u Rusiju, odnosno u Adigeju, i mi smo to prihvatili. Oko 40 čerkeskih porodica sa KiM doselilo se u tom periodu u Adigeju. Ujedno, tada smo dobili i rusko državljanstvo", rekao je Muhamad Hasani jedan od kosovskih Čerkeza za srpske medije.
Prva grupa Adigejaca sa Kosova u Rusiju stigla je 1. avgusta 1998. godine, a posljednja usred bombardovanja u maju 1999. Da li je Natho njihov potomak? Teško je reći sa ove distance, ali je vjerovatnoća velika, jer je u Izrael u tim prvim talasima raseljavanja od 2.000 Šapsuga kojima on pripada najveći dio došao sa Kosova.
TATA VOJNIK ODBIO AJAKS, A BIBARS ISPISAO ISTORIJU!
Kao i u Osmanskom carstvu i u Izraelu su Čerkezi ratnički narod. Odmah po dolasku su s obirom da su se naselili u dijelu zemlje ka sjeveru postali graničari. Graničar je i Nathov otac, koji mu je veliki putokaz u životu. Od oca je naučio da bude lider, što u Partizanu jasno vidimo, a još od mlađih selekcija bio je kapiten Izraela. Ipak, kada je postao kapiten seniorske reprezentacije ispisao je istoriju jer je postao prvi musliman kapiten Izraela!
"Velika je čast za mene što sam kapiten nacionalnog tima, to je bila jedna od želja mog oca. Uvijek sam znao šta želi od mene, a uticaj mog oca na mene kao ličnost je bio ogroman. Uvijek sam mislio da svuda treba da postanem lider gdje god odem, a ne samo još jedan igrač. On me je učio da uvijek budem lider i bio je veoma ponosan kada sam bio kapiten mlađih selekcija. Bilo je prirodno da mi to bude cilj i u seniorskom timu", rekao je Natho za "Indipendent" pred meč Arsenala i Partizana u Ligi Evrope, pa nastavio: "To što sam kapiten je veoma važno za moju zajednicu. Uvijek sam osjećao njihovu podršku i sve to je bilo veoma posebno za njih. Ponosni su na mene!"
I ranije su neki muslimani igrali za Izrael, ali kapitenska traka je bila veliki, veliki korak. Prije nekoliko godina, Natho se nadao da je to znak boljih vremena. "Jasno je da je istorija ispisana. Probijen je led i siguran sam da svi koji vjeruju u mirnu koegzistenciju različitih religija i kultura vole da vide ovako nešto, bilo da su jevreji, muslimani, hrišćani ili nešto drugo", rekao je on.
Čerkezi u Izraelu su jedini muslimani koji služe vojsku, a koliko je to bitno za Nathovu zajednicu i porodicu govori i to što su odbili veliki Ajaks radi služenja vojnog roka.
"Kada sam bio mali, dobio sam ponudu da idem u Ajaks. Tražili su od mog oca da potpiše da ja neću ići na služenje vojnog roka u Vojsci Izraela. Otac je to odbio. On je radio 30 godina kao graničar na Zapadnoj obali. Lojalnost je sve za Čerkeze. Kralj Jordana je za tjelohranitelje birao samo Čerkeze. Samo njima je vjerovao!", ispričao je Natho jednom prilikom.
NEKI GA U IZRAELU IPAK NE VOLE!
Nathova porodica je godinama ratovala za Izrael, on je pokazao vjernost nacionalnom timu za koji je igrao od 2010. do 2023. godine na 88 utakmica, bilo je nekih koji ga ne vole. Zamijerali su mu što ne pjeva himnu na utakmicama...
"Takvi ljudi me ne povređuju. Oni to govore samo da bi dobili publicitet i pažnju. Žalosno je to što oni na taj način pokušavaju da unište našu divnu zemlju, ali moramo da živimo sa tim. Svako može da kaže šta hoće, ali mi ne moramo to da slušamo. Ja sam musliman, ali mi je istovremeno važno to da živim u Izraelu i da sam državljanin te zemlje. Pjevao sam himnu kada sam bio mlađi, nisam razumio značenje riječi. Tim i zemlja su mi važni, ali ja sam Čerkez i musliman i ne mogu da pjevam neke riječi. Ne mogu da pjevam himnu ako je ne osjećam kao dio mene. Ne pjevam je jer je poštujem. Ja osjećam pripadnost ovom timu i ovoj zemlji", ispričao je Natho, a s obzirom da "Hatikva" pjeva o "zemlji Ciona" jasno je i zašto se on kao musliman ipak ne pronalazi u tome.
Bilo je problema i kada je u maju 2015. godine htio da ga potpiše Beitar iz Jerusalima, ali su na kraju odustali zbog svoje navijačke grupe "La Familije" koja gaji izuzetnu mržnju prema muslimanima. Redovno se mogu vidjeti na njihovoj tribini poruke poput "smrt Arapima" i klub je tada odustao od toga da ga dovede iz CSKA iz Moskve.
DANAS JE TAMO SVUDA KRV!
"To je horor film. Ne znam šta da kažem, šok je što ne znamo šta se dešava. Svuda samo krv, to je noćna mora iz koje ne znamo kako da izađemo. Prije utakmice sam osjećao da ću biti strijelac, ima takvih dana. Poslije penala nisam znao šta da radim, bio sam preplavljen emocijama, bilo mi je čudno. Prije utakmice sam razmišljao da li uopšte treba da igram", rekao je Natho za izraelske medije nakon utakmice sa Mladosti iz Lučana kada je poslije gola zaplakao.
Danas je Natho i državljanin Srbije, što je zaista lijepa stvar - ipak je njegov narod u Srbiji živio preko 150 godina, a i sada ih ima nekoliko na Kosovu i Metohiji. I dok bjesni rat u Izraelu, on ostaje dio jednog naroda čudne i zamršene sudbine. Muslimana koji su sa Kavkaza preko Balkana stigli do Izraela i tamo su sada usred sukoba.
BONUS VIDEO: