Poslije fudbala i glume, legendarni fudbaler Mančester junajteda i selekcije Francuske Erik Kantona okušao se i u muzičkom biznisu.
Prošlog petka u Lionu u pozorištu "Odeon", Erik Kantona je nastupio na pozornici kao rokenrol zvijezda, prenijeli su francuski mediji.
Poslije fudbala, bioskopa ili slikarstva Erik Kantona (57) je počeo koncertnu turneju kako bi podijelio "emocije" koje osciliraju između "tamnog i svijetlog".
U cipelama i crvenim sportskim hlačama, dugom crnom kaputu i malom šeširu, pred naveliko etabliranom publikom, bukvalno je "ostavio srce na terenu" izvodeći 20-ak rokerskih i melanholičnih pjesama čas na engleskom, čas na francuskom jeziku.
Osim njegovog hrapavog glasa slavnog Francuza na pozornici prate i dvojica muzičara - pijanista i violončelista. "Ovo radim zbog publike i pozornice, na kojoj postanem neko drugi", rekao je Kantona, a prenijela agencija "AFP".
Turneju pod nazivom "Kantona pjeva Erika" logično je započela krajem oktobra u Mančesteru, gdje je bio kralj fudbala od 1992. do 1997. godine. Uskoro će nastupati u Ženevi, Marseju i Parizu, prije druge turneje planirane za proljeće 2024. godine.
Četiri pjesme među kojima i "I'll Make My Own Heaven" dostupne su na platformama, a live album od dvadesetak pjesama trebao bi biti objavljen na kraju obje turneje.
Muzika inače nije nepoznato područje za Kantonu koji se, otkako je završio fudbalsku karijeru, istakao prije svega na filmu, a posebno u ostvarenju "Tražim Erika" (Looking for Eric) britanskog režisera Kena Louča.
U Francuskoj se Erikov glas već čuo u grupi Dionisis, u pjesmama Bernar Lavilijea ili Rašida Tahe.
"Prve pjesme koje sam počeo pisati bile su za moju ženu”, prisjetio se Erik rekavši da je pisao za sebe i svoju dušu na rubu nesvijesti gdje se stvari oblikuju spontano.
"Opisao sam svoja osjećanja (...) svoje emocije, ono o čemu sanjam, čemu težim. Vrlo je lično", objasnio je legendarni kapiten "crvenih đavola" dodavši da se nada da će kada umre biti star i okružen ljubavlju srećnih ljudi.
Na reportoaru su mu pjesme ipak prožete s notama "nade"...
"Kontradiktorna strana između tame i svjetla uvijek izranja iz mojih pjesama: To je moj način pokušaja pronalaska svjetla na kraju tunela".
"Želim voljene prijatelje/Noćne životinje/Šišmiše/Paukove/Od jutra do večeri/Tuge da/Ali nadu", šapuće u psihodeličnoj pjesmi inspirisanoj poznatom "The End" slavnih The Doors, čiji se frontmen Džim Morison našao u "Panteonu" Erika Kantone.
Osim njega, Kantona je kao reference naveo i Leonardna Koena, Nika Kejva i Toma Vejtsa.
"Sviđaju mi se jer su karakteri, a ja želim biti karakteran".