Aleksandar Kosorić se prisjetio svojih dana u sobi sa Mladenom Krstajićem kada je nastupao za Partizan.
Sam se oni vjerniji navijači Partizana sjećaju Aleksandra Kosorića, mladog štopera koji je 2009. godine stigao u redove crno-bijelih. Nije uspio da se izbori za mjesto u strašnoj konkurenciji Nenada Đorđevića, Gorana Gavrančića, Srđe Kneževića, Marka Jovanovića, Voje Stankovića i - Mladena Krstajića. Ipak Krstajić mu je itekako ostao u sjajnom sjećanju!
Mladi defanzivac sa Pala došao je poslije odličnih igara u Slaviji iz Istočnog Sarajeva, a pola godine po njegovom dolasku u klub crno-bijeli dres ponovo je obukao Mladen Krstajić. Otišao je sa JNA 2000. kao veliki potencijal, a 2009. se vratio kao dokazani reprezentativac, osvajač Bundeslige, kapiten Šalkea...
"Isti dan kada sam ja potpisao došao je Gavrančić. M smo bili tu pola godine i poslije pola godine dolazi Krstajić. Dolazi čovjek sa 36 godina kao kapiten, vraća se iz Šalkea, iz Bundeslige", počeo je Kosorić, pa nastavio: "Ja sam mislio da dolazi da se zabavlja! Ne može da dođe u tim godinama... Kad izađe na trening, to je nevjerovatno. Takav pristup treningu, takvo zalaganje. Onda sam sebi rekao da mi je sad jasno zašto je opstao tako dugo na najvišem nivou."
Prijateljstvo između mladog talenta i kapitena se rodilo kada su postali cimeri, na insistiranje Krstajića. Kao neko ko dolazi iz Zenice htio je "svog Bosanca" u sobi!
"Jedna soba na sportskom centru je bila prazna, čuvala se samo za njega. Svi smo mi imali cimere, a njemu niko nije smio da nametne cimera, nego će on da izabere. Kada je došao rekao je: 'Ej ti, mali Bosanac, ti ćeš sa mnom da budeš', pošto je on iz Zenice, iz Drivuše. A ja u sobi, sjedim, ćutim, ništa ne progovaram. On govori: 'Šta ti ćutiš?' 'Pa šta ću ja, šta ću da pričam?'", zapitaso se Kosorić na šta je dobio odgovor: "Ma ti si moj Bosanac, ti možeš da radiš šta hoćeš!"
Nakon odlaska iz Partizana imao je prilično dugu i uspješnu karijeru Kosorić, pa je tako nastupao za Rad, Radnički Kragulevac i Radnički Niš u Srbiji, Radnik iz Bijeljine i Željezničar u Bosni i Hercegovini, ali i Erbil u Iraku, Spartaks Jurmalu u Letoniji i Balzan sa Malte.