Ove godine završena je velika karijera osvajača Evropskog prvenstva i Lige šampiona. Mnogi nisu znali za njegovu potresnu životnu priču.
U godini na izmaku, završena je velika fudbalska karijera. Čuveni Portugalac Nani (38) odlučio je da ostavi fudbal u dresu kluba Eštrela iz Amadore. Ostavio je najdublji trag u Mančester junajtedu, za koji je igrao od 2007. do 2014. godine i u kojem je postao prvak Evrope. Na Old Traford stigao je iz Sportinga, u koji se i vratio iz Engleske 2014, a u posljednjih deset godina igrao je na nižem nivou - za Valensiju, Lacio, Sporting, Orlando siti, Veneciju, Melburn Viktori, Adanu...
A, svemu tome, kao i ogromnim uspjesima sa reprezentacijom, prethodilo je veoma teško djetinjstvo, tokom kojeg je ostao bez oba roditelja. Otac ga je napustio sa pet godina, kada je otišao na Zelenortska Ostrva ina odmor i nikad se nije vratio. Majka ga je napustila kada je imao 12, jer je otišla iz Portugala u Holandiju da bi započela novi život.
Sa majčine strane ima devetoro braće i sestara i najmlađi je među njima, dok sa očeve ima petoro. Ipak, o njemu se brinula tetka, Antonija Almeida u selu Santa Filomena. Nakon što je ostao sam, ona ga je primila u Amadori, na siromašnom rubu grada, i živjeli su teško u skromnoj kući. Tetka je bila teškog materijalnog stanja, imali su jedan obrok dnevno, ali uprkos tolikoj muci u njemu je konstantno rasla želja da uspije i da postane fudbaler. I to u veoma komplikovanom okruženju.
"Dok su oko njega bili lišavani slobode, Nani je trenirao. Morao je da pješači svakog dana nekoliko kilometara i nazad, jer nisam imala novca da platim za gradski prevoz. Nekada bi se stigao kući prekasno, pa je policija pomagala da dođe do doma. Ipak, ništa nije moglo da ga spriječi da postane fudbaler", rekla je u jednom intervjuu njegova tetka Antonija.
Sada nevjerovatno zvuči, ali Nani do 18. godine nije ni bio portugalski državljanin, niti je imao pasoš, jer je kao dijete roditelja sa Zelenortskih ostrva, afričke kolonije bio lišen mnogih prava. "Njegov stariji brat radio je na građevini i Nani je nekad išao sa njim i pomagao mu je. Bili su siromašni, ali su izgradili prisan odnos međusobno", rekao je Alsideš Mendeš, predsjednik lokalne organizacije koja je brinula o djeci poput Nanija.
"Govorio je da je Figo, smijali su mu se"
Uprkos pomoći zajednice, tetka Antonija bila je dugo centar njegovog svijeta. Šestočlana porodica, koju su uz njih dvoje činili i Nanijevi braća i sestre, spavala u jednoj sobi.
"Igrao je šest ili sedam sati dnevno, svuda i sa svima. Pretvarao se da je Luiš Figo, njegov idol. Čak je i spavao sa loptom u krevetu.... Rekao je svojim drugovima da će stići do Mančester junajteda ako bude naporno radio, a oni su mu se smijali. Ipak, pokazao je svima da su griješili svojim napornim radom i odlučnošću", rekla je njegova tetka Antonija.
U kakvom su dijelu grada živjeli pokazuje i to da su ga izbjegavali svi koji nisu tu stanovali. Trošna kuća, stari krevet... Falilo im je svega, ali je Nani prvim značajnijim novcem kupio tetki trosoban stan u gradu Amadora.
"Imali su komplikovanu porodičnu priču. Prošle godine odvela sam ga na Zelenortska ostrva da upozna oca i vidi ga prvi put od kada je otišao. Bilo je veoma emotivno. Sada su opet u kontaktu. A njegova majka marija vratila se u Portugal i oni se takođe dobro slažu", otkrila je ona.
Spas je stigao sa 14 godina
Nani je učio da igra fudbal uz starijeg brata i uz druga, Manuela Fernandeša, koji je takođe stigao do "A" reprezentacije Portugala i napravio dugu karijeru profesionalca. Kada je imao 14 godina, brat ga je odveo u trećeligaša Real Masamu, u kojem je Nani dobio prvi novac, hranu, ličnu kartu i pasoš. Dvije godine kasnije, dobio je šansu da se dokaže u Sportingu i Benfici i tu priliku nije htio da propusti, bez obzira na to što je odrastao kao navijač Portoa.
Sporting je bio konkretniji, brži i ubijedio je Nanija da dođe među "lavove". U tom timu je osvojjio titulu u rangu omladinaca, ušao je u "A" sastav sa 19 godina (2005) i njegov vrtoglavi uspon je teško bilo zaustaviti. Golovi u Ligi šampiona, debi u reprezentaciji Portugala 2006. godine, međunarodna afirmacija...
Sa Nemanjom Vidićem osvojio sve
Ser Aleks Ferguson pozvao ga je potom u Mančester junajted i za 25,5 miliona evra Kristijanu Ronaldu doveo zemljaka, a svom timu igrača koji je godinama bio jedan od najdominantnijih u Premijer ligi. Primjera radi, u sezoni 2010/11 dao je devet golova uz 17 asistencija u prvenstvu, godinu poslije završio je sa "dabl-dablom" od 10 golova i 13 asistencija. Uslijedio je potom njegova sezona obilježena povredom i više nije uspio da se vrati na onaj stari nivo.
I pored toga, kada se na kraju ove godine bude osvrtao na sve urađeno u karijeri, sa puno ponosa konstatovaće da je dao 128 golova, ostvario 141 asistenciju, da je postao prvak Evrope sa Portugalom 2016, četvorostruki šampion Premijer lige, prvak svijeta u klupskoj konkurenciji 2009, osvajač Lige šampiona 2008...
Dječak koji je bio ostavljen skoro od svih bez novca i sa jako malim šansama za uspjeh na kraju je ipak pobijedio.