Milan Mandarić je promijenio istoriju Premijer lige i engleskog fudbala, a u Srbiju se vratio prekasno. Došao je u svoju Vojvodinu, ali nije uspio da ostavi trag.
U 88. godini je u Beogradu preminuo Milan Mandarić. Srbin koji je uspio da promijeni istoriju nekoliko engleskih fudbalskih klubova, a uz to je imao nevjerovatnu poslovnu karijeru i van fudbala i upravljanja klubovima, ostao je kultna figura na mnogim mjestima.
Došao je iz dobrostojeće porodice, a već sa 23 godine je imao sukobe sa tadašnim vlastima zbog čega je vrlo brzo sa suprugom Gordanom otišao u Švajcarsku. Odatle se nakon rođenja djeteta zaputio za Sjedinjene Američke Države, a istakao je da je zbog sukobna sa vlastima napustio državu.
"Jedan dan bio sam narodni heroj jer sam zaposlio ljude, a drugi dan su me vodili u zatvor. Rekli su mi da ne smijem da širim kapitalizam u Jugoslaviji. Jasno mi je bilo da ne mogu da mijenjam sistem", rekao je jednom prilikom Mandarić.
Lika Corporation bio svjetski hit
Otišao je zbog sve veće regulacije tržišta u Jugoslaviji koja je došla usvajanjem novih ekonomskih planova sredinom šezdesetih, a kada je došao u SAD odmah je otišao u Silicijumsku dolinu. Sa inženjerskim iskustvom ušao je u industriju tehnologije i čipova, a 1971. godine otvorio "Lika Corporation".
Nazvao je po svom rodnom kraju pošto je rođen u Gospiću, a u Kaliforniji je u vrijeme buma IT tehnologije uspio da dođe do velikog novca. Navodno je sarađivao i sa Stivom Džobsom i na kraju je njegova firma postala najveći proizvođač dijelova za računare u Americi. Prodao je ovu kompaniju za 10.000.000 dolara i osnovao novu.
Zvala se Sanmina po njegovim ćerkama Sandri i Jasmini. Bila je locirana u San Hozeu i bavila se telekomunikacionim uređajima. Na kraju je usljed brojnih poslovnih uspjeha Mandarić bio pozvan i na večeru sa Ronaldom Reganom. Ova kompanija postoji i danas, vrijedi 15 milijardi evra i zapošljava 60.000 ljudi.
Fudbal je volio cijeli život
Kao mladić u Novom Sadu je igrao fudbal, a u Americi je prvo osnovao FK Lika, a zatim i klub San Hoze Eartkvejks koji je postojao do 1988. godine i tu je dovodio srpske trenere, a taj klub uz jednu pauzu od nekoliko godina postoji i danas. U San Hoze je Mandarić uspio da dovede Pelea i Džordža Besta, a sada u tom klubu igraju fudbaleri poput bivšeg igrača Viljareala i Boke Juniors Kristijana Espinoze.
U Evropu je uložio prvo u Belgiji kada je ušao u vlasničku strukturu Šarlroa, a zatim je kupio Nicu. Sa ovim klubom je osvojio kup Francuske 1997. godine, a kada je prodao klub otišao je u Englesku i tu ga je upoznao cijeli svijet.
Sjećate se Kanua i Portsmuta?
Kupio je Portsmut 1999. godine za malo novca pošto je klub tada propadao. "Pompejci" su bili u dugovima, daleko od prve lige, a Mandarić je doveo Harija Rednapa na čelo tima i uspio da vrati ekipu u Premijer ligu. Nakon toga je kupio Lester siti koji je tada pao u treću ligu. I ovdje je pogodio sa trenerom, doveo je Najdžela Pirsona i vratio ekipu u vrh. Mandarić je prodao klub tajlandskim vlasnicima koji su kasnije samo nadogradili njegov rad i uzeli kultnu titulu 2016. godine.
Uložio je i u Šefild Vendzdej i spasio klub od bankrota pa ga prodao, a onda se vratio na Balkan. Bio je vlasnik Olimpije iz Ljubljane, a posljednji klub u kome je radio bila je Vojvodina. Nažalost, nije uspio da ostavi dubljeg traga u srpskom fudbalu.