Reprezentacija Jugoslavije rastala se i raspala svojim najbolnim porazom protiv Argentine, u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Sjećanje aktera na taj meč svjedoči o uplivu politike i u sastav tog tima.
FIFA je na svom zvaničnom Jutjub kanalu prethodnih dana podsjetila sve ljubitelje fudbala na jednu od kultnijih penal-serija svjetskih prvenstava, na utakmici Jugoslavija - Argentina u četvrtfinalu Mundijala 1990. godine.
Na jednoj strani bili su aktuelni šampioni svijeta, Argentinci predvođeni pokojnim Dijegom Maradonom, a na drugoj Jugosloveni predvođeni nadahnutim Draganom Stojkovićem Piksijem, koji je čarolijama protiv Španaca u osmini finala SP ostavio svijet bez daha.
Sve što je zadesilo naš tim u narednim godinama dalo je toj utakmici još veći, istorijski značaj. Nažalost, to što je golman Jugoslavije Tomislav Ivković "skinuo" penal Dijegu Maradoni nije bilo dovoljno da Južnoamerikanci padnu, niti je bilo utjeha za poraz u posljednjem meču Jugoslavije na Mundijalima.
Tim Ivice Osima vratio se u zemlju u kojoj je uveliko kuvalo pred rat i na TV-u gledao kako Argentinci preko Italije, takođe na penale, stižu do finala i u njemu gube od Zapadne Njemačke 0:1. Da li su naspram Nijemaca u julu 1990. na Olimpiku u Rimu mogli da budu Jugosloveni? Nije mnogo falilo.
Utakmica na stadionu "Artemio Franki" bila je velika pozornica ekipe SFRJ koja je igrala svoj poslednji ples. Doduše, plesala ga je šepajući praktično sat i po, jer je Refik Šabanadžović u prvom poluvremenu dobio crveni karton. Uprkos tome, Osimova ekipa u pakleno jakom sastavu uspjela je da se suprotstavi Argentincima i da im zaprijeti, preko ljutitog Dejana Savićevića.
Zvezdin "Genije" imao je šansu utakmice poslije kombinacije Roberta Prosinečkog i Piksija po lijevoj strani. Zalomio je Stojković, našao rezervistu Savićevića u petercu, a on je nesrećnim udarcem "iz prve" sa ivice peterca nažalost promašio. Uhvatio se za glavu i shvatio da je morao da pogodi.
"Gledajte, odskočila mi je lopta. Iz one situacije da prebaciš gol, mora lopta da ti odskoči. Postoji snimak iza gola, skoro sam ga vidio i poslao sam Piksiju preko WhatsAppa, gdje se vidi da mi lopta odskače. Bilo je nemoguće da je u toj poziciji podignem. Odskočila mi je i promašio sam polufinale", rekao je mnogo godina kasnije Nebojši Petroviću u rubrici "Mojih Top 11".
A, onda - kobni penali
Poslije 0:0 u 120 minuta fudbala otišlo se u penale. Iako je Ivković "skinuo" navedeni penal Maradoni, to nije bilo dovoljno za pobjedu. Piksi je pogodio prečku gola Sergija Gojkočee u prvoj seriji, Prosinečki, pa Savićević su rutinski pogađali za 2:2 poslije tri serije, a onda je drama kulminirala.
Pedro Troljo pogodio je stativu i Jugoslavija je imala šansu da povede 3:2 pred posljednju seriju, ali je tada nastala blaga konfuzija. Faruk Hadžibegić se spremao da šutne, ali je sudija iz Njemačke tražio da se poštuje unaprijed određeni redoslijed i zato se tadašnji defanzivac Sošoa vratio nazad na centar, a lopti je prišao Dragoljub Brnović, vezista Meca. Nije izveo dobro - gađao je slabo, po zemlji, šutirajući u golmanovu desnu stranu, a Argentinac je lako uhvatio loptu.
Taj neiskorišćeni trenutak i dalje boli one koji su gledali taj meč i navijali za uspjeh ekipe zajedničke države. Argentinac Gustavo Dezoti je poslije toga savladao Ivkovića preciznijim udarcem od Brnovićevog, a Hadžibegić je potom prišao lopti, promijenio stranu i Gojkočea je znao unaprijed za to. Parada, odbrana i tu je bio kraj.
"Šta je prokletstvo penala? Malo ljudi pamti ko je dao golove. Svi pamte Hadžibegića, Piksija i Brnovića, a ne mene i Prosinečkog, koji smo dali golove", govorio je Savićević.
Hadžibegovićevo sjećanje na taj momenat je dramatičnije.
"Ne bi bilo rata da sam ga dao"
"Da sam dao gol, uvjeren sam da bismo prošli u polufinale. I ne zvuči pretenciozno, ali mislim da kasnije ne bi došlo do rata. Kada vidimo šta se danas događa u svijetu, očito je da se ništa nije naučilo iz istorije i da se nije naučila lekcija iz bivše Jugoslavije. To je dokaz da političari žele rat, a ne narod", rekao je Faruk Hadžibegić decenijama poslije toga.
Reprezentacija Jugoslavije igrala je samo četiri puta na svjetskim prvenstvima od kraja pedesetih. U Čileu 1962. bila je četvrta, 1974. u Zapadnoj Nemačkoj bila je sedma, 1982. godine je ispala u grupnoj fazi poslije neuspješnog, haotičnog nastupa, a 1990. godine je stala nadomak svog drugog polufinala, a prvog od 1962. Malo je falilo.
Taj Hadžibegićev promašaj označio je i kraj nastupa SFR Jugoslavije na velikim turnirima. Pokušaj da 1992. godine nacionalni tim ode u Švedsku u "krnjem sastavu", bez igrača iz već otcjepljenih republika, spriječen je praktično pred početak turnira, a na takmičenje je ubačena Danska, koja je i osvojila titulu.
Jugoslavija u punom sastavu sa svim republikama više nikad nije bila jedan tim poslije Firence.
- Jugoslavija: Tomislav Ivković, Dragoljub Brnović, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Predrag Spasić, Zoran Vulić, Robert Prosinečki, Dragan Stojković, Refik Šabanadović, Vujadin Stanojković, Safet Sušić, Zlatko Vujović. Rezerva: Dejan Savićević
- Argentina: Serhio Gojkočea, Hose Serizuela, Hulio Olartikoečea, Oskar Ruđeri, Huan Simon, Horhe Buručaga, Dijego Maradona, Hose Basualdo, Rikardo Đusti, Gabrijel Kalderon, Klaudio Kaniđa. Igrali su još: Pedro Troljo, Gustavo Dezoti
"Sve bila politika, pa i sastav tima"
U nekrologu o Ivici Osimu, novinar Gardijana Džonatan Vilson sa posebnom pažnjom je prije nekoliko godina pisao o nastupu Jugoslavije na SP 1990. i o sjećanju legendarnog trenera na taj, najbolniji poraz.
"Tim je bio mnogo, mnogo boljji nego ta zemlja. Bilo bi iluzorno sjećati se te generacije igrača, a ne govoriti o onome što se dogodilo posle. Mnogo ljudi je ubijeno, zemlja je uništena. Ponekad postoje stvari koje su važnije od fudbala", citirao je Englez izjavu koju mu je dao "Švabo".
Napisao je Englez i na to da je Srećko Katanec bio uzdrman, jer je njegova porodica dobijala prijetnje smrću.
"Nikoga ne mogu da natjeram da ne razmišlja o tim stvarima. Umjesto svih drugih stvari, moraš da vodiš računa o imenu, o religiji, o klubu, o regiji iz koje dolazi igrač. Sve moraš da uzmeš u računicu. Sve je politika. Svaki klub je bio politički, a reprezentacija je to bila posebno", govorio je Osim.
"Razmišljao sam o tome šta bi moglo da se dogodi da smo prošli Argentinu. Možda sam optimističan, ali u svojoj ličnoj iluziji pitam se šta bi se dogodilo da je Jugoslavija igrala u polufinalu ili u finalu. Šta bi se dogodilo sa državom. Možda ne bi bilo rata da smo osvojili Svjetsko prvenstvo? Ne verujem da bi se stvari promijenile u tom smjeru, ali nekad sanjaš o tome šta bi moglo da se dogodi", pamtio je Ivica Osim, koji je preminuo 2022. u 81. godini.
Savićević oprostio Osimu, ali se pokajao zbog priče o Arkanu
Dejan Savićević je zamjerio Ivici Osimu to što je na tom turniru bio u drugom planu. Smatrao je da je zaslužio mjesto u ekipi ispred svog omiljenog jugoslovenskog igrača, Safeta Sušića.
"Sa Osimom sam imao problem, ali Safet Sušić je 1990. godine bio u 36. godini, a ja u 26. Ako ga ja cijenim i kažem za njega da je to najbolji igrač sa ovih prostora, onda to nešto znači. Ali smatram da sam '90 bio jači igrač od njega. Bio sam 11 godina mlađi. Na moju žalost, Osimu sam oprostio, a nije trebalo nikad", rekao je Dejan Savićević Nebojši Petroviću.
"Bio je to čovjek koji me je maltretirao u reprezentaciji duži period. Poslije toga se raspala država i njemu sam (golom protiv Barselone u finalu Lige šampiona) dokazao u Atini 1994. godine, gdje je bio trener Panatinaikosa. Sjećam se da me je poslije utakmice pokojni Bato Bulatović ubijedio da idemo na večeru. Bio je Miljan, Bato, on, sinu sam mu poklonio dres, bio je Martać... Rekao mi je Bato 'neka dođe', iako sam bio protiv toga. Pomirili smo se i uspostavili smo korektan odnos. Ali smučio mi se prije dvije-tri godine, kada je reprezentacija BiH igrala na Mundijalu 2014, kada je izjavio da je trpio pritisak od Arkana da igram za reprezentaciju. Tu mi se smučio. Vidio sam ga jednom, praktično sam ga 'mršnuo' i rekao mu 'Pali, neću da te gledam'. Smučio mi se, da on mene stavi u taj kontekst, da je bilo potrebno da mene Arkan protežira... Da mu se Arkan namrštio, srce bi mu stalo od straha. Ne mogu sebi da prežalim što sam ikad više imao kontakt sa njim, ali dobro", rekao je Savićević.
Ivković i Maradona se opkladili u 100 dolara
Legendarni golman Jugoslavije, Crvene zvezde i Dinamo Zagreba Tomislav Ivković te sezone je već odbranio penal Dijegu Maradoni, noseći dres Sportinga. Imali su opkladu u 100 dolara...
"Svi pamte moj odbranjeni jedanaesterac Maradoni, a vjerujte mi, sve bih dao da ga nisam obranio i da smo prošli u polufinale. Te iste sezone obranio sam mu jedanaesterac u Kupu UEFA kada su igrali moj Sporting i njegov Napoli. Na toj utakmici kladio sam se s njim da ću mu obraniti. I dobio sam opkladu", pričao je prije nekoliko godina Ivković za "Večernji list".
"Možda će ispasti smiješno, ali svaki put sam znao gdje će Maradona šutirati. Nakon SP-a u Italiji, nikad se nismo sreli kako bismo popričali o tim jedanaestercima, ali je jedan od njih spomenuo u svojoj autobiografiji. Moram na kraju da dodam da se od tih odbranjenih jedanaesteraca Maradoni ne živi", objasnio je Ivković.