Prije 30 godina završeno prvo fudbalsko prvenstvo RS: Borac odradio sezonu bez poraza, ali ostao bez titule!

Nepune četiri godine nakon osnivanja Fudbalskog saveza Republike Srpske, odnosno samo nekoliko mjeseci po završetku ratnih dejstava u BiH, donesena je odluka da se, poslije tri odigrana kup-takmičenja, odradi i prvi šampionat Republike Srpske.

Radilo se, kako su tada naglašavali fudbalski oci u RS, o "eksperimentalnom" prvenstvu, koje bi se igralo u toku jedne kalendarske godine. U premijernom šampionatu učestvovala su 22 tima podijeljena u dvije grupe (Istok i Zapad). Počeo je 16. marta prvim mečevima u zapadnoj grupi, takmičenje na Istoku je zbog nepovoljnih vremenskih uslova startovalo 3. aprila, a tačka na prvo ligaško takmičenje u Republici Srpskoj stavljena je na današnji dan prije tačno tri decenije!

Kad je riječ o učesnicima, u istočnoj grupi našli su se Boksit (Milići), Glasinac (Sokolac), Sarajevo (Višegrad), Jedinstvo (Brčko), Mladost (Gacko), Panteri (Bijeljina), Leotar (Trebinje), Slavija (Srpsko Sarajevo), Željezničar (Srpsko Sarajevo), Drina (Zvornik) i Romanija (Pale).

Sa druge strane, na Zapadu su se za bodove borili Rudar (Prijedor), Borac (Banjaluka), Kozara (Gradiška), Sloga (Doboj), Polet (Srpski Brod), Ljubić (Prnjavor), BSK (Banjaluka), Borac (Šamac), Modriča, Sloboda (Novi Grad) i Proleter (Teslić).

Prema propozicijama koje je usvojio Izvršni odbor FS RS, prvoplasirani timovi iz obje grupe razigravali su u dvomeču za apsolutnog šampiona Republike Srpske. U istočnoj grupi nije bilo dileme oko toga ko će zauzeti čelnu poziciju. Boksit je superiorno odradio 20 mečeva, osvojivši 48 bodova, pri čemu je postigao čak 59 i primio samo 13 golova. Koliko su izabranici Duška Bajića bili dominantni tog proljeća, dovoljno govori podatak da je sokolački Glasinac kao najbliži pratilac kasnio čak 13 bodova!?

Na Zapadu, međutim, nije moglo bez drame. Prvoplasirani Rudar je pred posljednje kolo imao 47 bodova, dok je Borac na drugoj poziciji zaostajao dva koraka. Pred igračima Slobodana Ličine bio je domaći susret sa trećeplasiranom Kozarom, dok su puleni Josipa Pelca morali u Teslić, na megdan Proleteru. Crveno-plavi su uradili što je do njih, ostvarivši pobjedu na stadionu "Radolinka" (1:3), ali su istovremeno trijumfovali i prijedorski "rudari" (1:0), izborili se sa pritiskom i izborili doigravanje za titulu.

Kuriozitet je, svakako, činjenica da je Borac ostao bez odlučujućih borbi za titulu iako je postigao najviše pogodaka u zapadnoj grupi (50), ali i bio jedini tim bez poraza!? Banjalučane je, međutim, prvog mjesta koštao veliki broj remija (6), dok su, sa druge strane, igrači iz grada na Sani sezonu završili sa učinkom 16-2-2. Spomenimo samo da su crveno-plavi dres banjalučkog prvoligaša, između ostalih, nosili Milorad Bilbija, Vlado Jagodić, Andrej Grubor, Dragan Benić, Aleksandar Petreš, Siniša Mrkobrada...

Prvi meč doigravanja odigran je 27. jula 1996. godine na "Supač polju" u Milićima, gdje je Rudar bio na dobrom putu da trijumfuje. Već u 7. minutu je bilo 0:1 nakon što je "jedinicu" Boksita Predraga Marića matirao Mile Vranješ, dok je samo tri minuta kasnije prednost uvećao Mladen Zgonjanin.

Međutim, već do odmora su igrači Boksita anulirali zaostatak. Prepolovio ga je Dragiša Krajšumović u 13. minutu, dok se do egala stiglo pogotkom Milanka Đerića iz 32. minuta. U nastavku – potpuni krah gostiju. Prvo je Đerić na ulasku u posljednjih pola sata stavio drugu "recku" pored svog imena, potom je Vaso Mišić u 77. minutu bio precizan iz jedanaesterca, dok je tačku na ovaj meč stavio Mirko Simić u 90. minutu.

Činilo se da je Boksit ubjedljivim trijumfom u prvom meču već otklonio sve dileme oko toga ko će biti prvi šampion Republike Srpske, međutim malo je nedostajalo Rudaru da u revanšu priredi senzaciju.

Četiri dana kasnije, posljednjeg dana jula 1996. godine, domaći su pogocima Milana Joškića iz 17. i Mileta Vranješa iz 34. minuta došli do 2:0. Nedostajao im je u tim trenucima još samo jedan pogodak kako bi u potpunosti nadoknadili zaostatak iz Milića, ali su sve nade Prijedorčana da mogu do titule pokopane u 86. minutu, kada je konačnih 2:1 postavio Zoran Majstorović. Tako su igrači Rudara samo nekoliko mjeseci nakon epskog finala Kupa Republike Srpske protiv Borca ostali i bez drugog velikog trofeja na nivou RS.

Kapitenu Boksita Miloradu Milanoviću prestižni pehar za šampiona Republike Srpske, prvi u istoriji, uručio je ministar sporta u Vladi Republike Srpske Rajko Papović.

Inače, šampionsku ekipu iz Milića činili su: Predrag Marić, Dejan Dragičević, Vaso Mišić, Milorad Milanović, Slobodan Radovanović, Aleksandar Škrba, Milanko Đerić, Mirko Simić, Dragiša Krajšumović, Zoran Majstorović, Zoran Samardžić, Dalibor Đurđić, Špiro Bajić, Predrag Đukanović, Ranko Lalović, Nenad Simić, Ernesto Kukić i Radovan Bjelajac, pod trenerskom komandom Duška Bajića.

27. jul 1996.

BOKSIT – RUDAR PRIJEDOR 5:2

strijelci: 0:1 Vranješ (7.), 0:2 Zgonjanin (10.), 1:2 Krajšumović (13.), 2:2 Đerić (32.), 3:2 Đerić (60.), 4:2 Mišić (penal, 77.), 5:2 M. Simić (90.)

stadion: "Supač polje" u Milićima

gledalaca: 6.000

sudija: Slobodan Micev (Banjaluka)

BOKSIT: Marić, Dragičević, Mišić, Milanović, Radovanović, Škrba, Đerić, M. Simić, Krajšumović, Majstorović (Kukić), Samardžić. Trener: Duško Bajić.

RUDAR PRIJEDOR: Čobanović, Salamić, D. Joškić, Lukić, Pekija, Dragić, Janjetović, Kesić (Stupar), Zgonjanin, Vranješ, M. Joškić. Trener: Slobodan Ličina.

31. jul 1996.

RUDAR PRIJEDOR – BOKSIT 2:1

strijelci: 1:0 M. Joškić (17.), 2:0 Vranješ (34.), 2:1 Majstorović (86.)

stadion: Gradski u Prijedoru

gledalaca: 5.000

sudija: Jezdimir Stankić (Bijeljina)

RUDAR PRIJEDOR: Čobanović, Salamić, D. Joškić, Lukić, Pekija (Novak), Perišić, Janjetović, Mikanović (Stupar), Zgonjanin, Vranješ, M. Joškić. Trener: Slobodan Ličina.

BOKSIT: Marić, Dragičević, Mišić, Milanović, Radovanović (N. Simić), Đurđić, Đerić, M. Simić (Kukić), Krajšumović, Majstorović, Samardžić. Trener: Duško Bajić.

(mondo.ba, D. Šutvić)

Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!