Na današnji dan tadašnja selekcija Borca osvojila je prvi trofej pod okriljem FS RS.
Prije tačno 27 godina, 23. decembra 1995. godine, odigrano je kultno finale drugog Kupa Republike Srpske – a trofej je završio u rukama tadašnje generacije banjalučkog Borca!
Samo devet dana nakon što je u Parizu definitivno potvrđen Dejtonski mirovni sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, na terenu Gradskog stadiona u Banjaluci, pred oko 15.000 "duša", sastali su se Borac i Rudar Prijedor.
Bila je to druga finalna utakmica ova dva rivala – prva je odigrana sedam dana ranije, u gradu na Sani, a završena je rezultatom 2:2.
Izgledalo je da će spektakularni duel u Banjaluci, sa kojeg su u svijet otišle sjajne slike, takođe biti okončan na isti način i da će o osvajaču drugog Kupa Republike Srpske odlučivati penali.
Međutim, "prste je u konačan ishod" upleo legendarni fudbaler Borca Milorad Bilbija, postigavši pogodak u 90. minutu za 3:2, za erupciju oduševljenja na tribinama a kasnije i za pobjednički trk sa "morem" navijača.
A počelo je loše po Borac, s obzirom na to da je u osmom minutu mrežu Borca zatresao Slaviša Kralj.
Pogocima Dragana Sekulića i Vlade Jagodića na startu drugog poluvremena crveno-plavi su "okrenuli vodu na svoj mlin", ali je pet minuta prije posljednjeg sudijskog zvižduka Prijedorčane u igru vratio Veljko Salamić.
Kako rekosmo, mirisalo je na penale – ali je proslavljeni defanzivac Borca učinio da do njih ne dođe i odveo svoj tim do prvog od ukupno pet trofeja u Kupu Republike Srpske.
"To je sigurno jedan od najljepših trenutka u mojoj karijeri. Posrećilo se da u 90. minutu budem čovjek odluke i donesem prvi Kup RS Borcu protiv ekipe iz Prijedora, koja je bila favorit jer smo u našem timu samo Vlado (Jagodić) i ja bili iskusniji. Ostalo su kod nas bili klinci. Imam utisak da smo više željeli taj trofej i uz malo sreće stigli do velikog slavlja", rekao je Bilbija u jednom od ranijih razgovora za naš portal. Drugi trofej u vitrine Borca je stigao 1996. godine, dok je treći proslavljen 3 godina. Četvrti je osvojen 2011. godine, a peti, za sada i posljednji, godinu dana kasnije.
Na putu do finala, Borac je prvo eliminisao jajačku Elektrobosnu ukupnim rezultatom 10:1 (6:0, 1:4), a zatim su redom padali Naprijed (0:8, 5:0), Ozren (6:0, 1:3), Sloga Doboj (5:0, 3:1), Boksit (1:2, 3:3) i bijeljinski Panteri (1:0, 2:1).
Revanš u Banjaluci, inače, trebalo je da bude igran 20. decembra, ali je morao da bude prolongiran – zbog magle.
Igrači oba tima našli su se na terenu spremni da krenu u odlučujuću bitku za trofej, ali je delegat Mirko Ponjarac, iz tadašnjeg Srpskog Sarajeva, ipak odlučio da ih vrati u svlačionicu i novu utakmicu zakaže za 23. decembar.
23. decembar 1995. godine
BORAC – RUDAR PRIJEDOR 3:2 (0:1)
strijelci: Sekulić u 48, Jagodić u 55. i Bilbija u 88. minutu za Borac, a Kralј u 8. i Salamić u 85. minutu za Rudar Prijedor, stadion: Gradski, gledalaca: 15 000, sudija: Božo Lazić (Doboj), pomoćnici: Živko Karabatak i Dragan Prtvar (obojica Srpsko Sarajevo), žuti kartoni: Bilbija, Trnić, Jagodić (Borac), Kralј, Z. Janjetović, S. Janjetović, Salamić, Dragić, Lukić (Rudar Prijedor).
BORAC: Janjić, Grubor, Vukelјa, Starčević, Bilbija, Petreš, Sekulić, Benić (od 70. Teinović), Jagodić, Jandrić, Trnić.
RUDAR PRIJEDOR: Čobanović, Dragić, Joškić, Lukić, S. Janjetović, Salamić, Z. Janjetović, Macura, Zgonjanin, Vranješ, Kralј (od 72. Keranović).