Zvonimir Boban otvoreno govori o svom kontroverznom udarcu policajcu, ističući da se ne kaje zbog tog čina, već zbog drugih grešaka u karijeri.
Legendarni hrvatski fudbaler Zvonimir Boban imao je zaista impresivnu igračku karijeru i mnogo je stvari koje su je obilježile, na ovaj ili na onaj način. Neki će reći da je najznačajnije to što je kao kapiten odveo Hrvatsku do svjetske bronze 1998. godine, drugi da su to njegove igre za Milan, treći "onaj" napad na policajca na "Maksimiru" 1990. godine koji ga je koštao suspenzije...
Međutim, kako sada kaže, uopšte ne žali za tim. Mnogi smatraju da je taj događaj bio "početak kraja Jugoslavije", a Boban sebi ne daje toliko na težini.
"Ne žalim zbog toga. Uopšte. Bila je to borba za slobodu i protiv režima", rekao je Zvonimir Boban u jednom intervjuu koji je podigao dosta prašine u javnosti: "To nije bio udarac protiv Srba, nije bio udarac ni u koga. Je li ispravno nekoga udariti? Nikad, ali prije toga me nekoliko puta udarila milicija. Psovao sam najgore moguće stvari".
"Bio sam premlad ili glup da bih to vidio. Mislio sam da će se Jugoslavija razviti u mekanu konfederaciju", dodao je on.
Poslije tog meča Dinama i Crvene zvezde, stvari su počele da se mijenjaju u Jugoslaviji, a Zvonimir Boban postao je na neki način simbol nove Hrvatske, poslije i kapiten reprezentacije koja je zamalo stigla do finala Svjetskog prvenstva 1998.
Za detalj sa meča sa Francuskom (2:1 golovima Lilijana Tirama) kaže da mu je najveća greška karijere, a ne udaranje policajca.
"Napravio sam najveću glupost u životu", iskreno je rekao Zvonimir Boban u jednom intervjuu: "Kapiten sam, igramo polufinale Svjetskog prvenstva i ja izgubim loptu u crvenoj zoni, 20 metara od gola. Francuzi su onda izjednačili. Šta ćeš, to je život. Nakon utakmice sam smršao nekoliko kilograma, nisam mogao da spavam. Još uvijek ne mogu to sebi da oprostim nikako".
Ko je Zvonimir Boban?
Bez ikakve sumnje Zvonimir Boban jedan je od najboljih fudbalera koje smo gledali devedesetih godina prošlog vijeka. Iako rođen u Imotskom, nedaleko od Splita gdje je kratko nastupao za Hajduk, njegovu karijeru obilježio je rivalski Dinamo Zagreb. Stigao je u ovaj klub sa 15 godina i ostao je tamo sve do 1991. godine, a zatim je prešao u Milan u kome je igrao punu deceniju i s njim je harao Italijom - i Evropom (ima titulu prvaka Evrope iz 1994. godine).
Vanserijski vezni fudbaler, s vizijom, ima više od 250 nastupa za "rosonere". Igrao je još na pozajmicama za Bari i Seltu, a karijeru je završio sa samo 34 godine zbog povreda.
BONUS VIDEO:
(MONDO)