Koventri će otvoriti Premijer ligu ove sezone, a taj meč će sigurno gledati i najveća legenda kluba - Srbin Stiv Ogrizović. Njegova životna priča je zaista nevjerovatna.
Od 21 čas počinje nova sezona Premijer lige duelom Arsenala i Koventrija, a tim koji sa klupe vodi Frenk Lampard zaigraće u elitnom rangu prvi put u 25 godina. Posljednji put fudbaleri Koventrija igrali su u najvišem rangu u sezoni 2000/01 kada su bili 19.
Zapravo je Koventri jedan od osnivača Premijer lige 1992. godine, a klub je ispisao istoriju u prvoj sezoni nove ere engleskog fudbala sa svojom najvećom legendom - Srbinom Stivom Ogrizovićem na golu.
Bježao iz Brloga od nacista sa 14 godina
Sin Nikole Ogrizovića, koji je u Drugom svjetskom ratu pao u italijansko zarobljeništvo, pa je nakon kraja rata našao utočište u Engleskoj. Porodične uspomene ostale su zauvijek urezane u sjećanje porodice Ogrizović koja se na kraju naselila u Mensfildu.
"Imao je kapute i bježao je iz sela, dok su nacisti pucali na njih. Samo su bježali i to je bio posljednji put da je moj otac vidio svoju kuću i svoju porodicu. Tu je bilo jezero koje je preplivao i pobjegao je u šumu. Kaput mu je letio na vjetru, bilo je na obje strane rupa od metaka na njemu, ali nijedan metak ga nije pogodio. Sljedeće dvije godine je proveo bježeći od njih", počeo je Stiv Ogrizović priču o ocu Nikoli koji je sa 14 godina počeo da se bori protiv nacista nakon što su mu na njegove oči pobili porodicu i ubili oca.
Na kraju je Nikola uhvaćen i nakon što je proveo neko vrijeme u Italiji u zarobljeništvu dobio je šansu da bira gdje će. Izabrao je Englesku.
"Ja bih izabrao Australiju zbog vremena, ali iako je bio poljoprivrednik iz nekog razloga se opredijelio da dođe u rudarski dio zemlje, iako o tome ništa nije znao", rekao je Ogrizović o izboru svog oca.
Zapravo je porodica na kraju skupila novac i poslala Nikolu Ogrizovića koji je preminuo 2014. godine sa 86 godina u selo Brlog. To je mjesto iz koga je pobjegao preko Gušić jezera do slobode.
Policajac na golu
Stiv je rođen 1957. godine i nije se prvo zaljubio u fudbal. Zapravo je više igrao kriket, a kada je krenuo da brani sa svojim 193 centimetra redom su ga odbijali.
"Kao tinejdžeru su mi rekli da sam prevelik za golmana. Išao sam na probe u Mensfild, Nots Kaunti, Šefild junajted, ali nisu pokazali nikakav interes. Mislim da je to bilo naivno, ja sam se još privikavao na svoje tijelo, rastao sam, a oni su me gledali kao kolosa. Uvijek su pričali da sam Džin Ogrizović."
Kako od fudbala nije mogao da živi morao je da nađe posao i vrlo lako ga je našao. Za razliku od fudbalskih terena na nekim radnim mjestima njegova veličina bila je plus.
"Nisam bio prevelik da me prime u policiju, pa sam se prijavio. Oduševili su se kada su me vidjeli, odmah su me stavili nasred grada gdje je bilo najviše problema. Bilo mi je odlično, uživao sam u poslu, bilo je jako uzbudljivo. Bio sam odličan u fizičkim poslovima, da počistim barove, klubove, riješim incidente i napade. Dosta sam se bavio lopovima i krađom automobila. U to vrijeme sam amaterski branio za Česterfild i koristio sam slobodne dane i odmore da branim za vikend pa se stvarao problem. Nekad bih iz noćne smjene utrčao na autobus i otišao da branim za Česterfild", ispričao je Ogrizović.
Dio najjačeg Liverpula
Stiva je u timu Česterfilda primijetio ni manje ni više nego veliki Bob Pejsli. Doveo ga je da bude rezerva Reju Klemensu i sa 20 godina je došao u tim sa kojim će osvojiti dvije Lige šampiona. Prvu pobjedom nad Brižom 1978, a drugu nad Real Madridom. Oba puta je sjedio na klupi iza Reja Klemensa.
"Policija mi je usadila disciplinu i u Liverpulu se to cijenilo. Bob Pejsli je bio trener i nikada nije dozvoljavao da se neko opusti, čak i kada smo postali šampioni Evrope. Bob je bio jako tih, ali nikada nije dozvoljavao igračima da polete. Uvijek je znao da ih procijeni. Mnogo sam naučio, jedino mislim da sam ostao godinu ili dvije predugo", rekao je o svojih pet godina u Liverpulu u kojima je odigrao samo četiri meča.
Kada je legendarni Rej Klemens otišao iz kluba, ponadao se Ogrizović da će dobiti šansu, ali se to nikada nije desilo.
"Rej Klemens je sjajno branio i znao sam da nikada neću dobiti šansu prije njega, a znao sam da mi treba iskustva na golu. Rekao sam to Bobu Pejsliju ali je on rekao da moram da sačekam dok ne potpiše još jednog golmana. Potpisao je Brusa Grobelara, a mi smo stigli u finale Lige šampiona i pobijedili Real Madrid u Parizu. Bio sam na klupi, a onda je Rej odjednom rekao da hoće da ide. Da sam znao da odlazi, nikada ne bih tražio transfer. Bob je potrošio 250.000 na Brusa i naravno da mu je bio prva opcija, ali me je ubijedio da ostanem još godinu dana i da probam da se izborim za mjesto. Nažalost nikada nisam dobio priliku. Uvijek sam se pitao šta bi se desilo", rekao je Ogrizović.
Došao u Koventri i ušao u legendu
Nakon dvije sezone u Šruzberiju, potpisao je za Koventri 1984. godine. Malo ko je tada vjerovao da će ostati do 2000!
"Dobra stvar je što nisam morao da trčim kao idiot. Ljudi kažu da su golmani ludi, ali ja sam uvijek mislio da je obrnuto. Bar lopta ide ka nama, ne moramo da je jurimo. Ono što me je održalo tako dugo je želja. Uvijek sam htio da budem i trener, da učim neke klince, mlade profesionalce da ispune svoj potencijal", rekao je on.
Koventri je 1987. sa njim kao liderom stigao do finala FA kupa u kome je pobijedio Totenhem 3:2 i sve do njegovog povlačenja sa terena ostao je u Premijer ligi.
"Imali smo stvarno dobar tim. Garija Mekalistera, Darena Hakerbija, Pitera Ndlovua, kasnije Robija Kina, Jusefa Čipoa i Mustafu Hađija, zvali su nas 'Zabavljači'", sjetio se Stiv Ogrizović. Na kraju je odigrao 507 utakmica za Koventri u ligaškim takmičenjima i čak je dao jedan gol.