Smrt nekadašnjeg jugoslovenskog reprezentativca i hrvatskog fudbalera Ivana Gudelja podsjeća nas na njegovu nevjerovatnu borbu nakon što se srušio na terenu protiv Crvene zvezde.
Legendarni hrvatski fudbaler Ivan Gudelj preminuo je nakon duge i teške bolesti koja mu je svojevremeno i završila igračku karijeru - onu koja je trebalo da bude jedna od najvećih u Evropi tog doba. Fudbaler koji je odbio milionsku platu u francuskom iz Bordou, a kasnije stavio po strani ponudu Barselone jer je navodno već imao dogovoren odlazak u Real Madrid morao je da prekine sa aktivnim igranjem fudbala nakon što se srušio na teren tokom meča protiv Crvene zvezde.
Bio je 23. septembar 1986. godine i u Splitu je gostovao beogradski tim, u jednom od najvećih derbija jugoslovenskog fudbala. Tada je "Bekenbauer iz Zmijavaca" odigrao posljednji meč u profesionalnoj karijeri. Pao je na teren u drugom dijelu meča, a zatim završio u bolnici gdje mu je dijagnostifikvan hepatitis B.
"Pao sam, izneli su me. Mišić, to je organizam. Ja sam to u sebi nosio, inkubacija hepatitisa je od dva do šest mjeseci. Kako sam bio u snazi, ja to nisam osjećao. Mogao sam da umrem", počeo je da priča Ivan Gudelj u dokumentarnom filmu "Ivanova igra" koji je posvećen njegovoj karijeri.
Oporavak je trajao dugo, a Ivan Gudelj nije mogao da se vrati svom starom životu. Prije svega, njegova igračka karijera bila je završena, ali to nije bio najveći problem. Ljudi su pokušavali da izbegavaju Ivana, vjerovatno se plašeći bolesti sa kojom je on morao da živi nakon što su mu uništeni svi sportski snovi.
"Kad sam izašao iz bolnice, vjerujte mi, proživljavao sam... Ljudi nisu htjeli da mi prilaze, nisu htjeli da mi pruže ruku. AIDS, leukemija, to su bile priče...Simptomi hepatitisa su malaksalost, gubitak apetita, osjećaj slabosti, povraćanje. Budući da sam ja bio fizički dobro pripremljen, ja sam igrao bolestan. Nažalost, utakmica protiv Zvezde, negdje sredinom drugog dijela meča, od iscrpljenja i istegnuća mišića sam pao na terenu. Iznijeli su me i to je moja posljednja utakmica", prisjećao se Gudelj godinama kasnije.
Nikada nije postalo lakše, iako je Gudelj sve što mu se desilo u životu shvatao kao lekcije. Uvijek je pokušavao da nauči nešto u okolnostima na koje nije mogao da utiče, a na kraju je shvatio i da je to jedini način - jer ono što se desilo mora da prihvati takvo kakvo je.
"Zatvorite oči i pokušajte vi to da doživite. Može da te nema, to je najgora situacija. Kako izaći iz te situacije? Ja sam htio da bježim. Na Tibet, među Indijance, bilo gdje...Ali to nosiš sa sobom, ne možeš od toga da pobjegneš", rekao je Gudelj u dokumentarnom filmu i dodao: "Mislim da je sport taj koji je čist. Pa, to je igra. Igra u kojoj želiš pobijediti, to je normalno. U toj borbi za pobjedu treba biti fer. Iz poraza možete izvući pozitivne stvari. Sa svakim novim porazom počinje iznova, novo doba. Koliko jedna utakmica traje? Zamisli šta sve može da se dogodi u tih 90 minuta, od rezultata kad vodiš i ushićen si, pa izjednače i gubiš - gotovo. To je preslikan život. I onda u zadnjoj sekundi pobediš. Zamisli koje su to promjene. A to je život".
Kompletnu igračku karijeru Ivan Gudelj je proveo u Hajduku iz Splita, čiji ga navijači smatraju jednom od najvećih legendi tog velikana. Dres reprezentacije Jugoslavije oblačio je 33 puta, a bio je i jedan od najboljih evropskih igrača u svojoj generaciji. Nakon teške bolesti i prevremenog završetka karijere bavio se trenerskim poslom.