Federiko Besone za MONDO o tome kako je promijenio ekipu Osijeka i pobijedio Dinamo, o igranju sa Lionelom Mesijem, koji igrač Barselone ga je nagovorio da ode u 5. ligu i zašto je pobjeda protiv Borca prekretnica njegove trenerske karijere.
Fudbalski klubovi u regionu u posljednjih nekoliko godina sve više povjerenja daju španskim trenerima, a nakon Gonzala Garsije, Viktora Sančeza, Alberta Rijere pažnju na sebe skrenuo je i Federiko Besone.
Po rođenju Argentinac, a po fudbalskom obrazovanju i odrastanju Španac, koji ima i tamošnje državljanstvo, proteklog ljeta preuzeo je Osijek i odlično krenuo u prvenstvu što mu je donijelo i nagradu za najboljeg trenera za avgust, a onda narednog mjeseca srušio i favorizovani Dinamo zabivši mu čak četiri gola.
Federiko Besone u intvervjuu za MONDO govorio je o tome kako je promijenio ekipu Osijeka, šta je bilo ključno za trijumf protiv Dinama, kako je bilo igrati sa Lionelom Mesijem, koji fudbaler Barselone ga je nagovorio da iz treće ode u petu ligu i zašto je pobjeda protiv Borca u Banjaluci prekretnica njegove trenerske karijere.
Uprkos ne baš najboljim rezultatima u posljednjih mjesec dana Osijek drži četvrtu poziciju u HNL-u, sa samo dva boda manje od drugoplasiranog Dinama (koji ima utakmicu manje) i pet bodova manje od zahuktalog Hajduka. Posljedica je to odličnog starta sezone u kojem je Osijek igrao sjajno pa je Besoneu pripala nagrada za trenera mjeseca u avgustu.
"Nagrada je posljedica zajedničkog rada svih nas, počev od igrača pa do stručnog štaba. Imali smo sjajan start sezone, čak i jedno vrijeme bili na prvoj poziciji, nadam se da ćemo nastaviti i u budućnosti sa dobrim igrama“, skroman je Besone na početku razgovora za MONDO.
Uslijedilo je šokantno ispadanje iz Kupa Hrvatske od sisačke Segeste, ali samo tri dana nakon toga Besoneova ekipa srušila je veliki Dinamo pobijedivši ga 4:2 i pokazala da nakon poraza od Hajduka i Rijeke može itekako da se nosi sa najvećim klubovima u Hrvatskoj.
"Imamo mladu ekipu i možda još uvijek tražimo tu konstantnost od utakmice do utakmice. Ali dobra stvar je da u svakoj utakmici pokazujemo da možemo da se nosimo s protivnikom, bez obzira ko je to. Pred utakmicu s Dinamom, iskreno, bili smo u teškoj situaciji, izgubili smo u Sisku, Rijeka nas je razbila. Ali i tada smo dominirali i pokazali naš identitet. Za mene je najvažnije bilo da promijenim mentalitet ekipe. Protiv Rijeke smo imali individualne greške, ali smo igrali dobro, protiv Segeste igrali smo kako smo željeli, ali nismo iskoristili šanse. Rekao sam im pred Dinamo 'momci, moramo da budemo pozitivni, moramo da promijenimo naš mentalitet, i to je to'. Iako nismo imali mnogo vremena pripremili smo se za Dinamo, znali smo kako će da igraju, kako će da rade presing i ostalo. Ključno je bilo što smo bili jako agresivni bez lopte. Nismo im dali da trče, sjekli smo ih, igrali agresivno bez lopte, ali i znali kako da odgovorimo na njihov pritisak na našu zadnju liniju. Uvijek smo imali slobodnog čovjeka i mogli da to rješavamo i već poslije 10 minuta krenuli smo da stvaramo šanse", rekao je Besone.
Svjestan je trener Osijeka da je to samo jedan i nizu mečeva i da njegova ekipa mora da zadrži visok nivo igre kako bi napravila krajnji rezultat.
"Naša ekipa je mlada, nekada razumije sve ono što se traži, nekada to ne funkcioniše na najbolji način, ponekad i zbog nedostatka samopouzdanja imamo uspone i padove. Ali svakako naš cilj je da zadržimo ovaj nivo igre i podižemo ga. Najvažnije je što smo uspjeli da igrače uvjerimo da oni zaista mogu da igraju na visokom nivou. Radimo vrijedno i ako smo agresivni bez lopte i imamo prava rješenja tokom nađeg posjeda možemo da igramo protiv bilo koga. Tu ideju su igrači prihvatili, promijenili smo mentalitet i momci sada 'lete'. Ali činjenica je da se protivnici sada postavljaju protiv nas kao da igraju prije onog Osijeka od prije pet-šest godina, spuštaju se u niski blok, samo se brane i čekaju tranziciju, tako da moramo da pripremimo i rješenja za te situacije".
„Nap glavni cilj je da završimo prvenstvo na što višem mjestu na tabeli. Nadam se da možemo izboriti evropska takmičenja. Biće teško, ali svi ćemo se truditi da to ostvariti. Dajem vam riječ da ćemo učiniti sve za naše ljude i dovesti klub tamo gdje zaslužuje“, poručio je Besone.
Kada Besone govori da ima mladu ekipu to nije izgovor. Naprotiv. To smatra za veliki kapital Osijeka. Upravo je pod njegovim vođstvom nekoliko mladih talenata dobilo priliku da se dokazuju, prije svega braća Jona (17) i Izak Ježić (16). Obojica su bili u startnih 11 u pobjedi protiv Dinama, čime je Izak postao tek četvrti 16-godišnjak u istoriji HNL-a koji je pobijedio Dinamo. Besone je mladog štopera prekomandovao direktno iz kadetske selekcije u seniorski tim i dao mu priliku na utakmici protiv Rijeke sa navršenih 16 godina, 5 mjeseci i 13 dana učinivši ga najmlađim debitantom u istoriji HNL-a.
"Ja sam izuzetno zadovoljan ekipom. OK, nekada pravimo greške, ali to je normalno. Važno je da momci žele da napreduju iz sedmice u sedmicu, a najbolji način za to je da igraš. Jedna od najboljih stvari ovdje je da imamo izuzetno talentovane igrače koji dolaze iz naše akademije. Ljudi koji rade sa Izakom su mi skrenuli pažnju na njega, a ja obožavam da gledam klince iz naše akademije i otišao sam da ga vidim. Odmah sam vidio šta sve može, kako sa loptom tako i bez nje, i dao sam mu priliku da igra u prvoj ekipi. Moram da vam kažem, on ima 16 godina, ali u svojoj glavi razmišlja kao da ima 30. Ono što najviše volim kod njega je njegov mentalitet. Upravo je Izak primjer šta igrač može da postigne u našem klubu. Želimo da razvijamo mlade talente i dajemo im priliku da igraju. Naša akademija se sjajno razvija kao dio dugoročne vizije kluba i siguran sam da dolaze sve bolje stvari", ističe Besone.
Pod njegovim vođstvom Osijek želi da igra napadački, na posjed, a dijelom je to posljedica i njegovog fudbalskog obrazovanja, prije svega odrastanja u Barseloninoj La Masiji.
"Evo juče slušam Luisa Enrikea kako priča o Barseloni i to je nešto što možeš potpuno da razumiješ samo ako si bio tamo. Ja sam živio u La Masiji dvije godine, još nekoliko godina igrao, taj mentalitet, visoki presing, kombinacije s trećim čovjekom, navlačanje protivnika u zamku, to je to. Naravno, tako sada svi žele da igraju u modernom fudbalu, moraš da budeš agresivan. To su neke stvari koje sam naučio tamo i koje imam u svojoj glavi od početka trenerske karijere. I kada sam vodio Santa Kolomu u Andori, u trenucima kada vodimo 1:0, 2:0... ne odustajemo od presinga, igre na još jedan gol. Taj mentalitet u početku nije bilo lako usaditi igračima ovdje u Hrvatskoj, ali kasnije su shvatili da ako ne igramo usko, ako se ne povlačimo, već agresivno manje ćemo da trpimo, manje ćemo morati da trčimo, imaćemo svježinu da napadamo, a na kraju krajeva to je naša osnovna ideja".
Iako je Superkup Andore i prvenstvo Andore osvojio sa Inter d'Eskaldesom i Atletik d'Eskaldesom angažman u pomenutoj Santa Kolomi bio je daleko značajniji za njegovu trenersku karijeru. Prošlog ljeta sa Santa Kolomom je izbacio banjalučki Borac u dvomeču prvog kvalifikacija za Konferencijsku ligu, prije svega zahvaljujući senzacionalnoj pobjedi 4:1 u Banjaluci (u revanšu su slavili crveno-plavi 2:0). Ekipa iz Andore postala je prva koja je Borcu na njegovom terenu u evropskim takmičenjima zabila četiri pogotka, a ujedno bila je to prva gostujuća pobjdea Santa Kolome poslije 22 neuspješna pokušaja u Evropi.
"Ta utakmica u Banjaluci je definitivno bila prekretnica u mojoj trenerskoj karijeri. Pred tu utakmicu znali smo sve o Borcu. Znali smo da neće koristiti trojicu u zadnjoj liniji kao što završili sezonu prije toga, znali smo za svakog fudbalera na kojoj poziciji igra i na kojoj još može da igra, znali smo da im odlazi napadač, što je bilo dobro za nas. Sjećam se Vukovića i tih igrača. Znali smo da treba da izvlačimo njihovog štopera Šerifa jer je on najlošiji dio ekipe, jako dobro smo se pripremili. Rekao sam im tada da moramo da budemo skromni i iskreni, da je Borac mnogo veći i skuplji tim od nas, možda i deset puta, ali sam isto tako uspio da ih uvjerim da možemo da napravimo iznenađenje. Kada su to shvatili mi smo već vodili 3:0. Niko nije očekivao da se tako dobro pripreimo i uništimo i", prisjetio se Besone i nastavio: "Da, za mene kao trenera to je bila izuzetno važna utakmica jer sam se dokazao na Balkanu, posebno kada 'ubiješ' Borac na način na koji smo mi to uradili. Mi smo pobijedili 4:1, ali sjećam se da smo promašili još tri situacije 'jedan na jedan', moglo je biti i ubjedljivije. Bio sam srećan i ponosan na naše igrače koji i rade, neki od njih imaju druge poslove, a vjerovali su da mogu i to je bilo magično", istakao je Besone.
Svoj doprinos toj istorijskoj pobjedi Santa Kolome, možda i odlučujući s obzirom na rezultat revanša u Andori, dao je i Armando Leon, meksički napadač koji je bio strijelac četvrtog gola protiv Borca.
Upravo će Armando Leon 14 mjeseci kasnije načeti mrežu Dinama, a onda pogotkom za 2:0 najaviti potop "modrih" na Opus Areni.
Putevi Leona i Besonea u međuvremenu su se razišli, Meksikanac se iz Santa Kolome vratio sa pozajmice u Rendžers iz Andore, a Besone je otišao u ljubljansku Olimpiju, da bi im se putevi ukrstili ponovo u gradu na Dravi.
"Ljudi su znali da kažu 'Ah, on igra u Andori', ali taj momak je igra prvu ligu u Meksiku. On je završio u Andori jer su mu prodali priču da će u Evropi igrati Ligu šampiona. Zaglavio je tamo u klubu, ali na sreću mi smo ga tada doveli u Santa Kolomu na pozajmicu jer njegova ekipa nije igrala Evropu. I onda slijedi utakmica sa Borcem u Banjaluci i gol, naš prolaz dalje, potom pobjeda u gostima protiv Polisje gdje je asistirao... To mu je otvorilo vrata. Sada je sa mnom u Osijeku, zabio je već 6 golova u prvenstvu, koje je inače jako dobro. Za kratko vrijeme je dokazao da je spreman da igra na ovom nivou, iz dana u dan pokazuje šta sve može", uvjerava Besone.
Sada se već dosta priča o tome kako je Osijek našao odlično pojačanje u Andori. Besone smatra da bi to tržište u Andori i Kataloniji moglo biti sve interesantnije klubovima sa ovih prostora. Ističe da u svakoj ligi uvijek može da se pronađe zanimljiva ekipa ili zanimljiv igrač, a najbolja stvar je što su na tom prostoru igrači prilično jeftini.
"Stvar je u tome da oni imaju taj mentalitet koji ja želi. Razumiju šta tražim i to shvate jako brzo, a amigo, u našem trenerskom poslu je konstantna trka s vremenom, posebno ako ne pobjeđuješ. Drago mi je zbog Armanda, dobro mu ide, ali i zbog kluba jer smo uspjeli da dovedemo dobrog meksičkog igrača".
Nije samo Osijek pronašao pojačanje u prvenstvu Andore i nižim ligama Španije. Istu stvar radi i Perica Ognjenović, prvo u Rudar Prijedoru, sada i u Slogi Doboj. Lista igrača koje je doveo odandje je prilično duga – Paskval, Romera, Mohedano, Bolivar...
"Mohedano, Bolivar! To su igrači koje sam trenirao", prekinuo nas je Besone i potom objasnio:
"Sa Mohedanom sam i igrao u Andori. Kasnije sam ga kao trener pokušao dovesti u moj tim, ali je bio već dogovorio drugi klub. Sa Bolivarom sam osvojio prvenstvo Andore, igrao je kod mene u Atletik d'Eskaldesu. Tu je i Alvaro Ronkal, ali je on sada otišao u Koper, zar ne? On je jako jako dobar. Kada sma bio u Olimpiji htio sam da ga dovedem, međutim, otišao je u Koper. Odličan desni bek".
Zanimljiv put kao igrač imao je i sam Besone. Tokom karijere koju je završio igrajući u Andori uspio je da stigne i do engleske Premijer lige i nastupao za Svonsi. Na Ostrvu je igrao i u Čempionšipu u dresu Svonsija, Milvola i Lidsa, bio je i Oldamu, Čarltonu, Svindon taunu... Kratko je bio i u Kanzas sitiju, a Španiji je bio član Himnastika dok je klub igrao Primeru, potom i u Segundi, nosio je dresove još nekoliko španskih ekipa, a sve je počelo kada je momak rođen u Argentini stigao u La Masiju.
Prva asocijacija za većinu ljubitelja fudbala kada čuju ovako nešto je Lionel Mesi, pa ni ovdje to nismo slučajno pomenuli. Besone je imao sličan početak kao i Mesi, a sa njim je čak igrao u omladinskim selekcijama Barselone.
"Imao sam jednostavno sreću da budem tamo kada i on. Iako je on bio mlađi od nas bio je tu. Ne biste vjerovali koliko je on bio sjajan već u tom trenutku. On je imao možda 16, ja 19, odmah je bio vrhunski igrač, ali prije svega odličan momak. Prilično skroman, uvijek spreman za trening. To je bio period kada je Barselona bila u nekoj tranziciji, prvi tim nije bio baš najbolji, bilo je loših trenutaka, mijenjali su se treneri, a onda su otkrili Mesija", prisjetio se Besone.
"Moj sin igra fudbal, obožava ga, kao i ćerka. Često su me pitali 'Kakav je Mesi, kakav je bio na treningu'. I mogu samo da im odgovorim da sam imao sreću što sam bio tamo. Bog me postavio da igram sa najvećim u istoriji fudbala. Bili smo u dobrim odnosima, on je zaista bio normalan dečko, za mene je bila privilegija da igram sa Leom. Van terena je bio sjajan momak, a na terenu... Ono što je on radio na treningu i na utakmicama to je nevjerovatno. Nevjerovatno. Tako da sam imao mnogo sreće što sam imao priliku da dijelim te trenutke s njim".
Lionel Mesi nije jedini igrač Barselone sa kojim je Besone sarađivao. Pred kraj karijere Besone je otišao u FK Andora, klub koji je tada promijenio vlasnika, a kupio ga je Đerar Pike.
"Pričao sam sa njegovim prijateljem koji je bio sportski direktor. Nazvao me i rekao 'Slušaj, pričali smo sa Đerarom o tome da te dovedemo u Andoru'. U to vrijeme ja sam igrao treću ligu u Španiji, bilo mi je dobro, odličan život u Barseloni sa ženom i djecom, a oni me zovi i nude mi da idem u petu ligu. Još je to vrijeme oko Božića, ekipa ima 20 bodova zaostatka. Objasnio mi je da namjeravaju da dovedu još nekoliko igrača, među njima i neke koji su igrali sa mnom u Čarltonu i u Espanjolu B. Rekao sam im 'OK, čekajte da provjerim sa ženom'. Pričali smo i ona je rekla idemo, idamo da vidimo šta imaju da kažu“...
Tokom igračke karijere sarađivao je sa brojnim trenerima, između ostalih i nekim svjetski poznatim stručnjacima. To mu je kasnije značilo i u trenerskoj karijeri.
"Stvarno je bilo sjajno sarađivati sa Brendanom Rodžersom (u Svonsiju, op.a.). On je vrhunski trener, ali i nevjerovatna osoba. Imao sam sreću i da radim sa Paulom Souzom, on je imao veliki uticaj na mene. Tu su i Roberto Martinez, Mihael Laudrup... učio sam od nekih sjajnih trenera. Imao sam svoje ideje, naravno, ali i različite stvari uzimao od svih njih i jednog dana volio bih da budem uspješan kao oni. Ali ako bih morao da izdvojim ko je na mene imao najveći uticaj rekao bih Paulo Souza“, zaključio je Besone na kraju razgovora za MONDO.