Fudbal

"Super Depor" na ivici provalije: Mamurni od uspjeha 20 godina kasnije

Autor Nebojša Marković

Taj tim je ubrzavao puls, inspirisan Đalminjom i Rojem Makajem. Posle su pristizali i Huan Karlos Valeron, Dijego Tristan, Viktor Sančez... Nostalgija u svom najčistijem obliku.

Sjećate li se gdje ste bili prije tačno 20 godina? Davno to beše, u ono vrijeme dok je srpska fudbalska javnost (ili jugoslovenska?) još uvek slavila 2:2 na "Maksimiru" i plasman na EURO u Belgiji i Holandiji.

Dvije decenije kasnije još uvek čekamo odlazak na taj turnir, ali prije 20 godina jedna ekipa iz La Korunje je zaposjela vrh španske Primere.

Deportivo je u decembru 1999. već neko vrijeme sjedio na prvom mjestu, ispred Selte i Saragose (zaista, bio je to strašan trio timova), dok se Real Madrid još uvijek mučio u donjem dijelu tabele.

Ipak, "Super Depor", kako su ih navijači zvali, bio je u seriji pobjeda koja će trajati sedam utakmica. Od trenutka kada su se popeli na vrh tabele više ga nisu ispuštali. Do kraja prvenstva su držali poziciju, da bi u proljeće 2000. godine postali šampioni Španije.

Imali su i dobar razlog da ih opisuju u superlativima. Taj tim je ubrzavao puls, inspirisan Brazilcem Đalminjom i vrsnim golgeterom kakav je bio Roj Makaj.

U ljeto '99 su doveli i Slavišu Jokanovića, a igrali su i Fran, Pauleta i LionelSkaloni. Na klupi je sjedio HavijerIrureta, čovjek koji će sa Deportivom osvojiti sve domaće trofeje i dovesti ih do polufinala Lige šampiona 2004. godine.

Bili su to nevjerovatni uspjesi za skroman, regionalni klub, ali nimalo slučajni. Deportivo je poslije titule 2000. i u naredne četiri sezone završavao među najbolja tri tima u državi, a 2002. su osvojili i Kup kralja. U Ligi šampiona su više puta pobjeđivali Mančester junajted i Arsenal, a padali su i Juventus, Milan, Bajern Minhen...

I danas kada se prisjetite tog romantičnog perioda - vremena u kojem je titula mogla da se smjesti i na "Rijazor" i na "Mestalju", a Real Sosijedad bio opasno blizu da učini isto - lako je navesti imena koja su nosila plavo-beli dres. Makaj, Đalminja, Huan Karlos Valeron, Dijego Tristan, Viktor Sančez, Nuredin Najbet...

Nostalgija u svom najčistijem obliku.

Deportivo - Milan 4:0, Liga šampiona 2003/04
Izvor: Youtube/UEFA

Premotajte 20 godina unaprijed i nostalgiju menja gorak ukus realnosti. Deportivo se nalazi u Segundi i pitanje je da li će tamo uspjeti da se zadrže. Oni tonu sve dublje, sa velikim dugom i haotičnom klupskom strukturom koje kao da im ne dozvoljavaju da se izdignu iz čitave situacije.

Deportivo je najgori tim Segunde. Poslije 20 mečeva imaju samo jednu pobjedu i to iz prvog kola. Prvi tim "iznad crte" bježi im devet bodova, a tek je polovina sezone.

"Mi smo s***ani. To je realnost", rekao je nedavno vezista Borha Valje. Njegov saigrač Peru Nolaskoain je bio još oštriji, kada je na Instagramu rekao da je "nevjerovatno koliko smo loši. Ne bismo pobijedili ni tim sastavljen od slijepih ljudi".

Kako je došlo do svega ovoga?

Deportivo gleda u ambis i na putu su da ispadnu u treći rang takmičenja koji broji 80 timova i četiri regionalne grupe. Iako je klub načinio loše korake prethodnog ljeta i nije zamijenio odlazak nekolicine ključnih igrača, sve je posljedica dugogodišnjih problema.

Snovi o "Super Deporu" jesu iznjedrili najbolju generaciju u istoriji kluba, ali su isto tako bili plod sanjara Augusta Sesara Lendojra, klupskog predsjednika tokom dugih 26 godina.

Čovjek koji je na čelo kluba došao 1988. godine trošio je novac u velikoj mjeri ne bi li klub iz Galicije učinio velikim. Za mnoge u La Korunji, on je heroj. Dovodio je igrače poput Bebeta i Rivalda, postavljajući temelje za rast popularnosti kluba i time lakše dovođenje drugih velikih imena.

No, za neke druge, Lendojro je simbol krajnjeg pada kluba. Irureta je otišao 2005. i najljepši san se brzo prekinuo, a baškaranje i rasipanje je dovelo Deportivo do velikih dugovanja. Ona su 2013. godine dostigla sumu od 156.000.000 evra!

U međuvremenu je Depor nekoliko puta ispadao iz Primere i vraćao se, ali nikada na one visine. Kreditori i dugovanja bili su poput omče oko vrata koja se tek postepeno sužavala.

Sada je ona stegnuta do kraja. Londejro je 2014. otišao iz kluba, ali se u neočekivanom obrtu vratio nekoliko godina kasnije. Mnogi u La Korunji su i dalje vjerovali da je on jedini koji može da ponovo uzdigne Deportivo tamo gdje pripada.

Ništa nije pomoglo. Arhitekta najvećih uspjeha i najvećih neuspjeha vodi klub ka provaliji zvana "Segunda B". U klubu ništa ne daje naznake da će stvari krenuti na bolje.

"Ne postoji jasna ideja, metod, niti plan kako tim igra. Ekipa je neorganizovana", rekao je nekadašnji igrač Deportiva Hose Ramon u razgovoru za engleske medije.

Ćuršo Gonzalez, novinar "Glasa Galicije", kaže da je podsjećanje na slavna klupska vremena otežavajuća okolnost.

"Mentalno, nije lako igrati za tim koji je nekada ostvarivao velike stvari. Uvijek postoje sjećanja na nekadašnji Depor, ali ekonomska realnost je danas potpuno drugačija. Deportivo je mamuran od pređašnjih odluka. Klub nije ulagao u jaku akademiju, što je moglo da im pomogne da izbjegnu ovakvu situaciju. Depor nije iskoristio svoje slavne godine", kaže Fernandez za "The Athletic".

Dvadeset godina od najsvetlijih trenutka, "Super Depor" je u opasnosti od zaborava.

Izgleda da realnost na kraju ipak pobjeđuje romantiku.

Tagovi