"Da mogu da vratim vrijeme, ne bih to ponovio. Nije to bila poruka navijačima, već treneru", kaže bivši napadač Crvene zvezde u intervjuu za naš portal i priznaje da žali što nije više pružio u dresu voljenog kluba.
Ne boji se da kaže šta misli i uradi šta želi. Zbog toga su njegove izjave i potezi tokom karijere često nailazili na negodovanje i kritiku.
Još u mlađim kategorijama počeo je da se susreće sa problemima koji su ga konstantno pratili, pa i danas kada je stigao do dresa reprezentacije Srbije.
U intervjuu za MONDO, Đorđe Despotović priznaje da je griješio i da bi neke stvari iz svoje prošlosti promijenio da može.
Prvenstveno proslavu pobjedonosnog gola za Crvenu zvezdu protiv OFK Beograda, novembra 2014, kada je u 81. minutu pogodio za 2:1, a potom gestikulirao tako da su svi pomislili da šalje poruku onima koji su ga kritikovali u komentarima na društvenim mrežama.
"Iskreno, u tom momentu nisam znao šta radim. Da mogu da vratim vrijeme, ne bih to ponovio. I kad sam gledao snimak čudio sam se svom potezu... Bio sam u euforiji zbog gola, ali nije to bila poruka navijačima, iako se tako ispostavilo", objašnjava Despotović.
O čemu se onda radilo?
"Taj dan su i Rakić i Jović bili povrijeđeni, a trener Lalatović je od starta kao špica stavio Pečnika. Nemam ništa protiv ako je neko od napadača bolji da igra prije mene, ali u ovom slučaju obojica su bili povrijeđeni, a ja sam opet ostao na klupi. Takve stvari udaraju na ego i ja sam u utakmicu ušao prenervozan. Kada sam dao gol, krenuo sam prvo ka treneru, ali sam zastao i napravio taj gest koji je otišao na neki veći nivo. Svi su mislili da je upućen navijačima, a uopšte nije bilo tako. Ne treba mi u životu da se zamjeram navijačima. Objasnio sam poslije treneru o čemu se radi, ali je javnost to shvatila drugačije. Imao sam probleme zbog toga i, da budem iskren, odlazak u Kazahstan prijao mi je da se sklonim od svega i odmorim malo glavu".
Despotović je fudbalski ponikao upravo u Zvezdi, međutim, do dresa prvog tima stigao je zaobilaznim putem.
"Imao sam 12 godina kada sam došao u klub na probu. Nikola Radmanović je tada bio trener. Zadovoljio sam i otišao na pripreme sa generacijom 1992. godišta. Znači od 'pjetlića' sam bio u Zvezdi, pa do omladinaca, ali moram da istaknem da su me svaki prelazni rok tjerali iz kluba. Bio sam na 'crnoj listi', ali nekako sam izgurao i ostao do kraja. Sa 18 godina su me poslali u Sopot, gdje sam potpisao stipendijski ugovor za 100 evra mjesečno".
Sopot je tada bio trećeligaš.
"Tamo sam bio šest mjeseci, a onda me je na zimu trener Dušan Kljajić otjerao u Spartak. Tačnije, prvo su me vratili u omladince kod Vladana Milojevića, ali nisam imao pravo da igram prvenstvo. Prošao sam sa njima zimske pripreme i dao nekoliko golova u prijateljskim utakmicama, što su primijetili ljudi iz Spartaka i uzeli me", prisjetio se 27-godišnji centarfor ruskog Orenburga.
U Subotici je pokazao potencijal.
"Potpisao sam za Spartak na četiri godine. Prvih par mjeseci nisam imao pravo da igram zbog neke klauzule koju je Zvezda stavila u ugovor, nego sam samo trenirao i prilagođavao se za prelazak u seniorski fudbal. Dobro mi je došlo i Evropsko prvenstvo za omladince, na kom sam bio naš najbolji strijelac (dva gola, Srbija u polufinalu ispala od Češke)".
Uslijedio je potom transfer u belgijski Lokeren, ljeta 2013, ali i ponovo problemi.
"Privukle su ih igre na Evropskom prvenstvu i 13 golova koje sam te sezone dao za Spartak. Nije mi se, međutim, 'namjestilo' u Belgiji. Menadžer mi je napravio problem sa klubom, a plus je jako teško tamo se uklopiti kao stranac i mlad igrač. Belgijanci su specifični, misle da su najbolji na svijetu i da je njihov fudbal najbolji. Tamo da bi igrao moraš biti šest puta bolji od domaćeg igrača. Njihovi novinari daju ocjene od 1 do 10, dešavalo se da Luki Milivojeviću daju jedinicu ili dvojku... Mitroviću isto, ali njega su istrpili jer je bio skupo plaćen. Mladim igračima, posebno iz Srbije, nikada ne bih preporučio Belgiju", savjetuje Despotović.
Samo pet nastupa upisao je te sezone (2013/14) za Lokeren.
"U prve dvije utakmice ušao sam sa klupe i namjestio dva gola, ali me onda bez ikakvog objašnjena nije bilo u timu pet mjeseci. Na kraju sezone smo raskinuli ugovor i potpisao sam za Zvezdu".
Povratak u Beograd, međutim, nije donio promjenu nabolje u njegovoj karijeri.
"Bio je to vjerovatno najteži period u istoriji Crvene zvezde, kada su isključivali struju, gasili vodu, nije bilo za kafu na stadionu. Na sve to, klub nije mogao da licencira nove igrače, pa nisam igrao prvih pet kola. Kada propustiš toliko, gubiš mnogo jer se tim već iskristalisao. Mislim da sam debitovao tek u šestom ili sedmom kolu, a kada sam došao pričali su mi da ću možda biti startni špic. Rakić je, ipak, bio prvi izbor, dok je Luka Jović ulazio sa klupe".
Loše stanje kluba i zabrana registrovanja novih igrača nisu bili jedini šok za Despotovića, pošto mu je - u to vrijeme vršilac dužnosti generalnog sekretara - Zvezdan Terzić naredio da preda "devetku" Luki Joviću, jer je procijenio da taj broj više odgovara mlađem napadaču.
"Taj potez nema 'veze sa životom'. Kakve veze ima koji broj neko nosi? Stvarno nemam problem sa tim koji ću broj nositi, ali 'devetka' je bila slobodna i nosio sam je cijele pripreme, a onda kada su došle utakmice rečeno mi je da neću moći više. Od toga su krenuli problemi i negativna energija. Taj dan sam htio da odem iz Zvezde, ali nisu htjeli da me puste. Pogrešna poruka je poslana ne samo meni nego cijeloj ekipi. Luka je dobio ogroman teret na sebe i te sezone nije pokazao sve što je mogao i što su očekivali od njega. Naravno, svaka mu čast za sve kasnije i to što je stigao do Real Madrida".
Nikada Đorđe Despotović nije krio da navija za Crvenu zvezdu, čak je i kao igrač Spartaka gostovao u jednoj TV emisiji obučen u majicu Delija, i baš iz tog razloga mu je teško palo što se nije dokazao u voljenom klubu.
"Imam 'gorak ukus u grlu' zbog Crvene zvezde. Znam šta sam mogao da pružim, znam da sam mogao da ostavim veći trag i zato mi je mnogo krivo što kada se moje ime pomene, odmah se dovodi u negativan kontekst sa Crvenom zvezdom. Nažalost, u Srbiji se fudbaler ne cijeni ako nije ostavio trag u Zvezdi ili Partizanu".
Odlazak na Istok mu je prilično prijao. U Kazahstanu je osvajao trofeje, a u Rusiji igra najbolji fudbal u karijeri, što mu je donijelo i poziv u reprezentaciju Srbije.
"Drago mi je što sam uspio da se dokažem u ligi kao što je ruska. Dao sam gol Spartaku, CSKA, Dinamu i Lokomotivi, samo Zenitu nisam od najvećih njihovih klubova".
Rusi su značajno poboljšali infrastrukturu pred Svjetsko prvenstvo 2018.
"Najviše volim gostovanje u Krasnodaru, onaj stadion je fantastičan! Imaju Rusi odlične stadione jer su ih sredili za Mundijal. Bio sam sa Zvezdom na otvaranju Spartakovog stadiona, tu sam i napravio prvu negativnu stvar o kojoj se pisalo, kada je Grujić prošao nekoliko igrača, a ja dao gol iz ofsajda. Šta da radim, imao sam loptu na nozi...", sada već sa ironičnim smješkom priča Despotović vraćajući se na "bolnu tačku" i period u Zvezdi.
Ugovor sa Orenburgom, u kom je stigao do kapitenske trake i postao miljenik navijača, traje do kraja sezone, pa bi već ove zime mogao da promijeni klub.
Ruski mediji pisali su da ga žele moskovski velikani Spartak i Lokomotiva, a pominju se još Soči i Rostov.
"Predsjednik mi je rekao da odlučim da li ću ići sada ili na ljeto. Sešćemo u januaru da razgovaramo, pa ćemo vidjeti. Imam neke ponude i volio bih da ostanem u Rusiji. Sviđa mi se ova liga, uslovi na svim stadionima su odlični i svaki igrač može da pokaže koliko zna".
Uplovio je Despotović u mirne vode kada je u pitanju karijera. U martu puni 28 godina, tako da još nije kasno da ostvari predviđanja iz perioda kada je nastupao za mladu reprezentaciju. Hoće li uspjeti, to je već samo na njemu.
Na greškama se uči...