Milan "Lane" Jovanović otkrio je da se oduvijek najviše divio jednom fudbaleru - Safetu Sušiću, nekadašnjem selektoru Bosne i Hercegovine.
Strijelac pobjedonosnog gola za "orlove" u duelu sa Njemačkom (0:1) na Mundijalu u Južnoj Africi u intervjuu za "Sportski žurnal" govorio je između ostalog i o fudbalu u Bosni i Hercegovini.
"Republiku Srpsku obožavam! Od svih reprezentacija republika bivše Jugoslavije jedino navijam za BiH jer više od 30 odsto Srba živi u njoj. Srbiju kao otadžbinu volim, da me neko pogrešno ne shvati", rekao je nekadašnji fudbaler Vojvodine, Šahtjora, moskovske Lokomotive, Standarda, Liverpula i Anderlehta.
Prema njegovim riječima, svjestan je naravno da Srbi u RS većinom navijaju za "orlove".
"Moje objašnjenje je ovakvo: jedino u BiH narod kojem pripadam ima uređen status. Možda postoji negodovanje, ima oprečnih mišljenja, ali bez obzira na sve, Srbi imaju status u BiH. Sad, drugo je pitanje da li sve funkcioniše kako se očekuje. Republika Srpska je dobro pozicionirana, a krajnje je vrijeme da se posvetimo, svi zajedno, ljudskim vrijednostima, dosta je mizantropije. Treba da se okrenemo budućnosti. Ne želim, niti mi je namjera da se bavim politikom. Pričam kao sportista", dodao je nekadašnji reprezentativac Srbije.
Jovanović je istakao da simpatije prema BiH ima još od djetinjstva.
"Posebno sam navijao za BiH dok je selektor bio Safet Sušić. Pape je moj idol. Kao klinac od sedam-osam godina uživao sam u njegovim golovima i driblinzima, partijama na terenu, uvijek sam želio da budem kao on. Osim toga, dobro znam i njegovog brata Seada. Pape je uvijek smiren, odmjeren, prijatan, istinski gospodin. Ljudina", dodao je on.
Na konstataciju beogradskog lista da je Pape prvi dobitnik Zlatne povelje "Miljan Miljanić" u Banjaluci na "Danima fudbala RS", odgovorio je da i zbog toga nije pogriješio kad je u pitanju Pape.
"Sušić je koliko znam najbolji fudbaler svih vremena u BiH. Znači da nisam pogriješio u izboru idola", naglasio je popularni Lane.
Između ostalog, osvrnuo se i na činjenicu da je fudbalsko ime stekao uprkos činjenici da nikad u karijeri nije igrao za beogradske "vječite" rivale.
"Nije bilo lako. Onda kad sam ja želio, nije odgovaralo Vojvodini da idem u Beograd, pa sam završio u Šahtjoru, finansijski moćnijem klubu od naših. Kada sam bio dovođen u vezu, pri odlasku iz Anderlehta, s kojim sam imao još godinu dana ugovora, a htio sam da odem zbog zasićenja na psihološkom polju, nisam bio svjež i oran da se vraćam i ostvarim dječačke snove, koji su već tada bili 'pojedeni', odnosno da ih ponovo oživljavam. Morate me razumjeti, nije ista euforija, ni percepcija, ni energija sa 20 ili sa 32 godine. A i tada, da sam se vratio u srpski klupski fudbal, uzeo bih mjesto nekom ko traži hljeb i egzistenciju. Pravilno sam postupio. Žao mi je što nisam u jednom periodu, kao mlad i svjež, igrao u Beogradu", istakao je Jovanović.